Odlučio je tako Upravni odbor Hrvatskog teniskog saveza nakon današnje višesatne sjedinice potvrdivši ponovo kako je vodećim ljudima hrvatskog tenisa prije svega najvažnije - dobro zaraditi...
Gdje je priča dobila potpuni zaokret? Tjednima je za najvećeg favorita slovio Split, a zatim se prije desetak dana ozbiljno u utrku uključila i Pulska Arena. Istarska županija, međutim, mogla je ponuditi samo jednog kandidata, a naposljetku su Jakovčić i društvo odlučili stati iza leđa Poreča, koji je već pokazao da zna organizirat najviše događaje.

Naravno, priča nije bila tako jednostavna. Koliko je kombinacija, mogućnosti i računica bila u igri, najbolje svjedoči činjenica da je sastanak UO-a trajao gotovo četiri sata, kao šlag na ionako predugu višetjednu sapunicu.

Još je otprije bio poznat stav predsjednika HTS-a Radomira Čačića kako od tog spektakularnog dvoboja, na ime organizacije kojom upravlja, namjerava ostvari profit od barem milijun i pol kuna. Taj je iznos i postavljen kao donja granica 'uplatnite' da bi se o kandidaturi uopće moglo razmišljati. Pokazalo se, ovaj je dio na kraju i presudio...

Naime, Split, kao ponajveći kandidat, posljednjih dana (i sati!) naglo je počeo gubiti utrku, jer je gradonačelnik Ivan Kuret ostajao uporan u obrascu prema kojemu bi se troškovi organizacije morali podijeliti na tri jednaka dijela. U toj verziji, HTS bi morao podnijeti dio tereta, kao i vlasnik Spaladium Arene, a trećinu bi podmirilo Poglavarstvo grada koje je poučeno prilično neprofitabilnim rukometnih iskustvom odlučilo ne ponoviti više takav loš deal.

U posljednji trenutak, dvadesetak minuta prije početka sjednice izvršnog tijela HTS-a, Kuret je izišao s konačnom ponudom: "pologom" od stotinu tisuća kuna i ponudom Vile Dalmacija za smještaj igračima. Premalo za ambicije Radimira Čačića...

Ozbiljni igrač još je bio i Zagreb, koji je imao sasvim dovoljno novca, ali među igračima i u stručnom stožeru nije postojala dovoljno jaka želja za tom opcijom...

Zašto je otpala Pula? Netko je morao, a Poreč je sa svojim ljudima u najvećoj mjeri prepoznao sav potencijal ovog susreta. A i našima se baš nije igralo po paklu srpanjskog sunca u 12 sati u podne. Uostalom, pustimo fraze na stranu: iz HTS-a kažu kako je grad pobjednik ponudio čak 1.8 milijuna kuna, samo na ime prava organizacije, što je iznos kojega naš predsjednik Saveza nije mogao odbiti.

- Ne znam zašto su gradili Spaladium Arenu ako nemaju namjeru organizirati ovakve događaje - negodovao je nakon sjednice Čačić.

Preko tri sata je trajala, pokušajte zamisliti što se sve događalo. Kada je razvoj situacije jasno govorio kako Split ispada iz utrke, a Zagreb ljeti jednostavno nije dovoljno dobro rješenje - neslužbenim putevima pokušavalo se sve i svašta ne bi li se utjecalo na promjenu stava čelnih ljudi Splita. Neki tvrde da se okretao i telefonski broj Ive Sanadera..

Kako je prihvaćena i mogućnost postavljanja zemljane podloge u novu i modernu porečku dvoranu, nakon višetjedne sage konačno smo dobili pobjednika. Prilično iznenađujućeg pobjednika na čiju ruku su išli i neki drugi faktori, od kojih je najizraženiji bio nedostatak interesa, točnije skepticizam, Splita. Ali, i on ima svoje duboke razloge, skrivene ispod trule površine države u kojoj je baš sve moguće...