takvog nego kao Fabricea, uglavljenog u stotinama patetičnih oproštajnih ceremonija. Safin ih u većini slučajeva nije ni doživio.

A onda je došao u Los Angeles, sada je jasno, na susret godine! S druge strane mreže bio je čovjek preko čijih je leđa 2000. trasirao put do prvog mjesta. I uzeo prvi (US Open) od svoja dva grand slam naslova. Pete Sampras.
Revanš...

Niš' od toga! Igrali su tri seta, posljednji je bio supertiebreak, ali opet je pobijedio - Marat! Zanimljivo je bilo vidjet na kraju trenutak s mreže: rukovali su se srdačno, kako i priliči takvim egzibicijama, ali u jednom je trenutku Samprasu pobjegao pogled kojega nećemo zaboraviti. Gledao je Marata u visinu, sa iskrom u oku. Kao da je i sam želio reći ono što govore milijuni obožavatelji diljem svijeta: glupane, vidiš kako si mogao biti dobar...

- Volio bih da sam igrao malo bolje, ali ne činim to više tako često, pa nije potrebno očekivati čuda. Nisam više onoliko dobar - uzbuđeno je govorio Pete nakon primanja nekog počasnog trofeja kojim se organizator ATP turnira svrstao u red javnih štovatelja njegova nezaboravna lika i djela.