NAJBOLJE OD ŽL


RECI - NE PORECI


AĐINA STATISTIKA
USPJEŠNOST 28-1-30 (47%)
PROFIT +35.78
PROSJ. POGOÐENI KOEF. 2.39
PROSJ. GAÐANI KOEF 2.38
ULOŽENO 291.5 unita
ROI 112%
BANKA (POČETNA) 320.78 unita (285)


Partneri:

Livescore.in


Bookmark and Share

1. Umjetnost na djelu


Sljedeća dva tjedna svjetska će se populacija natjecati u smišljanju što bolje metafore za ono čime se bavi jedan vrlo uspješni tenisač iz Švicarske. Bit će u tome i mnogo pretjerivanja, ali da bi se zaustavila pošast nekontrolirane groteske, Federerov opus trebalo bi kategorizirati kao - umjetničko djelo!

Čak je i jedan Pete Sampras odmah nakon 'sudbinskog uspjeha' Rogera u Parizu označio njegov tenis kao graciozan. I time nije ponudio ništa nova! Ako ste imali prilike pogledati onaj vrlo poznati video uradaka Novaka Đokovića iz svlačionice gdje oponaša desetak najpoznatijih tenisača i tenisačica, sigurno ste pali sa stolca - baš poput Potita Staracea na licu mjesta - kada je na red došla imitacija jedinog vlasnika Grand Slama u novom mileniju.



Smijali smo se jer je Nole savršeno pogodio pokrete ruku i nogu, a čak i kada Federer popravlja frizuru, čini to kao primjerak kojeg će se za nekoliko godina na satima umjetničke kulture učiti kao - klasika!

Iako je u većini susreta prije finala imao velikih problema, prikazujući velikim njihovim dijelom kako ružno može izgledati igrač tenisa koji je izvan osjećaja, kada je bilo najvažnije - bio je le artist.

- Rogera je dodirnuo sam Bog - rekao je Del Potro i kao nitko nikada prije, došao blizu same srži priče o neponovljivom teniskom talentu.


2. Nesportska strana medalje


Serena Williams plakala je u mikrofone nakon teške pobjede protiv Martinez Sanchez optužujući potonju za nesportsko ponašanje. Španjolka je, naime, tijekom jednog poena udarila lopticu rukom umjesto reketom, što nije nitko vidio osim Amerikanke. Maria Jose odbila je priznati što je učinila, a druga svjetska tenisačica ostala je zatečenom nedostatko sportske kulture suparnice...

Zanimljivo, samo nekoliko dana kasnije, nakon potpuno zasluženog poraza od kasnije pobjednice Kuznjecove, ustvrdila je kako Ruskinja nije učinila baš ništa da bi došla do konačnog rezultata, već je sve bila zasluga njenih pogrešaka.

- Kao da sam je pitala: želiš li u finale? Ja ne želim... - rekla je tada Serena očito s uma smetnuvši istu onu sportsku kulturu u koju se klela dva kola ranije.

Da je tenis danasu ozbiljnim problemima s identitetom, potvrdili su i neki drugi događaji s ovogodišnjeg Roland Garrosa. Jedan od najkontroverznijih bio je incident u susretu Aravane Rezai i portugalske maloljetne senzacije Larcher de Brito. Potonja je toliko vrištala prilikom svakog udarca da je potpuno iz takta izbacila domaću igračicu koja je potražila pomoć supervizora!



S obzirom da je na turniru sudjelovala i dotad najpoznatija galamdžija, Šarapova, u krugovima bliskima bijelom sportu ponovo se počelo govoriti o toj ružnoj navici.
Javila se i Martina Navartilova, zavapivši:

- To mora prestati! Pravila treba mijenjati kako bi se moglo opominjati igrači(ce) zbog te navike! Sigurna sam da ljudi vikanje koristi kao sredstvo da iz takta izbace protivnika, ali morali bi znati da se ta taktika uglavnom pokaže kao kontraproduktivna, jer se pritom gubi mnogo više energije nego normalno! Uostalom, ja nikada nisam vrištala, nije ni Chris Evert, a bogami to ne radi ni najveći od svih - Roger Federer!

Ali, ni tu tamnoj strani RG-a nije bio kraj. Andy Murray još je jednom pokazao svoju ružnu stranu galameći na svaku neprisiljenu pogrešku protivnika i općenito se ponašajući kao maloumni idiot. Monfils se, pak, prenavljao poput kakvog glumca iz američkih B-filmova, dok je Fernando Gonzalez izirizirao baš sve neprestanim prigovaranjem na baš svaku sudačku odluku u polufinalu protiv Soderlinga. I nije mu prvi put, dapače, nije ni stotinu i prvi put...

Ovaj Roland Garros pamtit ćemo po mnogim fenomenalnim stvarima, ali i nekoliko ružnih koje upozoravaju na rapidno narušavanje ugleda ovog tenisa kao gospodskog sporta otpornog na sportski primitivizam...


3. Nadalova crna perspektiva

No, pozitivnih priča ipak je bilo mnogo više, a najveća - osim Federerovog obrljenja povijesti - jest rano ispadanje četvrostrukog pobjednika, čovjeka za kojeg smo mislili da nikada neće izgubiti meč u Roland Garrosu. Ali, dogodio se Robin Soderling u modu iz kompjuterske igrice...

Odigrao je Šved izvanredan susret, ali Rafa je bio daleko od svog pravog izdanja, kao i u Madridu i na brojnim turnirima ranije ove sezone. U Rotterdamu je sve počelo, problemi s koljenom zbog kojih je praktički prošetao trećim susretom finala protiv Murraya, upozorili su da će ih u budućnosti biti sve bliže. I kako će sigurno morati odraziti na njegove rezultate.



Iako ujak Toni tvrdi da nove poteškoće, zbog kojih je otkazao Queen's, a visi Wimbledon, nemaju veze s tetivom koja ga je omela krajem prošle i početkom ove sezone, mi nismo toliko sigurni. Pa čak i da je Toni u pravu, nećak mu se godinama previše trošio, a ipak je samo čovjek. Posljedice su se morale pojaviti prije ili kasnije, stoga je logično očekivati smanjenje broja turnira i manju razinu nabrijanosti.

Otkaže li Rafa zaista All England Club, vjerojatno će prvo mjesto opet prepustiti Federeru. A na zemlji je sve više napaljenih mladića koji napreduju iz dana u dan. Del Potro je jedan od njih, ali on pripada četvrtoj točki ovog pregleda, a o njoj ćemo u sutrašnjem nastavku...
08.06.2009. Vedran Ljubej

Bookmark and Share

Komentari:

  • Ja nebi reko da je Sampras napravio vrhunac karijere dok nije bilo Courijera, jer je Sampras jedan od svojih, ako ne i prvi Wimbledon osvojio upravo protiv Courijera...Drugo, Courijer je toliko dugo još igrao poslije, da je čak i novodolazeci Safin izgubio od njega...al ovo sto se tice Federera, glupo je njega stavljat u generaciju s njima, iako ih je pobjeđivao, ali tada su oni, moramo priznat bili već starci na zalazu i to debelom...recimo prvi Rogerov turnir u Londonu, tamo je Ivanisevica dobio sa glatkig 6:4; 6:4...i osvojio poslije turnir...samo kaj je Ivanisevicu bilo tad vjerojatno već svejedno jer je tad već bio wimbledonski pobjednik...
    rios, 09.06.2009. 12:43
  • pozdrav svima u ove kasne sate,vidim ista tema od sinoc
    sneza, 09.06.2009. 00:40
  • E moj Roger, Courrier ti je tijekom prvih par godina na početku devedesetih 91' - 93' bio uz pauze broj jedan i osovjio 4 grand slama u tri godine a Edberg je itekako bio kompetitivan do negdje 94', o kakvim ti starkeljama pričaš. Drugo, Hewitt, Roddick i Ferrero su postali brojevi jedan iz razloga šta kad se Sampras povukao a Agassi je bio star i često ozlijeđen nastala je rupa u svjetskom vrhu sve dok Federer nije preuzeo kontrolu i onda se vidjelo koliko mogu napravit tj. ne mogu, kad su se suočili sa pravim izazovom, nisu nikad bili prava prijetnja. Treće, Nadal ima sa Murrayem 7-2 u svoju korist ako smatraš da to nije jak skor onda ne znam što jest...
    Sine, 09.06.2009. 00:02
  • Ma mora se priznati da je vjerojatno najjači svih vremena iako sam ja inače veliki Samprasov fan i očekivao sam da će rekord duže trajati. Ali po meni je nepobitno par činjenica; Federer nema karizmu koju su primjerice imali Sampras i Agassi (pogotovo Andre), pokazao se umišljenim i bahatim tijekom zadnjih godinu i pol kada je bio u apsolutnoj inferiornosti naspram Nadala - kao da je broj jedan njegovo legitimno mjesto bez obzira na rezultate, da kojim slučajem nije osvojio RG nakon šta je Rafa ispao pukao bi definitivno psihički, jer su razine kompleksa naspram Nadala ogromne. Vidio sam da se ljudi prepiru oko toga čija je generacija bila jača njegova ili od Samprasa, samo neka ljudi usporede Agassia, Courriera, Beckera, Edberga, Changa, Ivanisevica, Kordu, Raftera, Krajiceka, Kafelnikova, Riosa, Philippoussisa, Rusedskog, Martina, Corretju itd. sa npr. Roddickom, Hewittom, Safinom, Blakeom, Moyom Henmanom, Nalbandianom, Coriom, Ljubicicem, Ancicem, Davydenkom, Gonzalezom, Gasquetom, Ferrerom, mislim da je jasno gdje je veća razina klase (neću stavit Đokovića, Murraya i Del Potra jer će oni tek pokazat šta mogu). Najbitnij ačinjenica koja pokazuje u biti koliko je Federer jak je ta šta nije definitvno uspio i vjerovatno ni neće iskontrolirati svog najvećeg rivala - Nadala koji j epokazao da je jači u međusobnim dvobojima te postavlja upitnik da li Federer uopće može biti nazvan najboljim svih vremena kad nije uspio naći riješenje za svog najvećeg protivnika, a u zadnje vrijeme djeluje nemoćan i protiv Murraya I Đokovića. Dakle moj cilj nije prepirati se sa nikim već sam iznio svoje mišljenje koje ne vrijeđa nikoga već samo postavljam pitanja i iznosim činjenice koje mogu pokazati da se ne treba zaletavati kada se nekoga proziva najboljim svih vremena jer je to jako relativno.
    Sine, 08.06.2009. 20:04
  • Ma nervira me to kad federer na upit što bi se desilo da je nadal bio u finalu odgovara da ga je dobio u madridu,a svima je bilo jasno da nadal tada nije bio ni na 70%,kad god su igrali i obojica bili na 100% nadal je izvlačia pobjede i čisto vjerujem da bi isti slučaj bio i u finalu rg,ali bez obzira na sve federer je vjerovatno najveći i konstatno jak
    falconpasser, 08.06.2009. 18:43
  • Evo trebao mi je dan odmora. Odmah sam seo za komp da ostavim neki komentar, ali nije ishlo.... Ja sem veliki Fedfan. VELIKI. Tako da cete sad morati malo da me trpite. 1.Uvod - Tenis groznicom me je zarazio moj otac. Covek koji prati tenis kad god je to moguce. Koliko li sam samo puta bio osudjen da gledam tenis (iako je na drugom programu ishao moj omiljeni crtani, film, neka emisija...) jer je tvrdoglavi "matorac" branio daljinski ko da mu je zivot ugrozen. 2. Kljucni detalj - matori je veliki ljubitelj lika i dela Gdina Samprasa. A sin je morao udariti kontru i gle cuda moj omiljeni je bio gdin Agassi. 2001 Wimbledon i poraz Samprasa... I ne samo shto me je mladi Fed naoruzao municijom za prepucavanje, vec je ucinio neshto mnogo ozbiljnije, na prvi pogled nebitno. Uvukao se u nashu tenisku podsvest. Obojca smo poceli pratiti njegove rezultate. Uglavnom u fusnotama dnevne sportske shtampe. I kad je napokon "kliknulo" bili smo tako srecni shto je eto nasha zajednicka B vartijanta uspela osvojiti Wimbledon. Naravno nismo ni slutili shta nas tek ceka.... 3. Znate ono "prvi u drushtvu". Jao kako sam smarao drugare izjavama tipa "A jesam li vam rekao da je ovaj Federer do jaja!" Ni pojava Djokovica nije uzdrmala moju ljubav. Zamislite koliko je price potrebno objasniti nekome u Srbiji da u njihovom duelu navijam za Federera. Uostalom navijacka strast i nije pitanje logike... 3. Nadal - svi Fedfan-ovi znaju koja je to frustracija. Fali mu j*b*ni RG a ovaj Rafa je bash na shljaci nashao da ih sve dere. Najbolji "sljakator" svih vremena. Kakva igra sudbine. Josh gore shto se momku nishta ne moze zameriti. Sjajan teniser i veliki shampion. Pri samoj pomisli zaboli glava... I taman kad je crv sumnje ozbiljno poceo da nagriza temelje price o GOAT Roger-u desilo se cudo. 4. RG - trenutak kad sam video loptu u mrezi i Feda na kolenima doziveo sam navijacko providjenje. Ma zabole me za GOAT pricu. Videti Federera sa Coupe des Mousquetaires, to je ono shto sam cekao, cemu sam se nadao svo ovo vreme. A na trenutak je delovalo tako daleko. Svi dobro znamo koliko i shta se pisalo o RFovoj daljoj karijeri u poslednjih godinu dana. Sad mi je srce na mestu. Izneti toliki taret, izdrzati takav pritisak - e to ce mi zvoniti do kraja zivota u glavi. Privilegija je biti savremenik ovim dogadjajima. To je sushtina,a ne GOAT... Pozdrav svima
    aku, 08.06.2009. 14:38
Dodaj komentar
Scrolling Text provided by JPowered,com