- to je to crno razdoblje koje mu se dogodi u svakom meču u posljednjih nekoliko godina...
No, ni na kraj pameti nije nam moglo biti da će to razdoblje potrajati do - kraja susreta...

Što napisati za poraz u tri seta koji se dogodio nakon nepunih sat i pedeset minuta? Toliko su trajali i neki dvosetni dvoboji ovog turnira, pa vam je već prema tom podatku jasno na što je ličio današnji tenis na glavnom terenu Crandon Parka...

Podatak o duljini meča nije jedini bitan kojim ćemo vas napasti u ovom osvrtu. Dapače, ostate će u sjeni činjenice o 47 neprisiljenih pogrešaka koje je napravio još uvijek drugi tenisač svijeta, kojemu ne predviđamo lijepu budućnost. Ostane li u top 5 do kraja godine, bit će to uspjeh. Pretjerivanje? Ako ste pogledali današnji susret shvatit ćete...

Jer, Federer je uspio napraviti pet više UE-a nego u susretu s Roddickom, u kojem je odigran 181 poen (naspran današnjih 153) i gdje je Roger ubacio dvadeset izravnih poena više nego Đokoviću danas. Zapravo, nikakva statistika - pa ni ona o nestvarnih 56 posto (!?!) osvojenih poena trećeg tenisača svijeta protiv jednog od najboljih servisa u povijesti tenisa, u jednom trenutku trećeg seta - neće dovoljno dobro opisati što se danas dogodilo.

Uostalom, to nitko živ ne zna, nitko osim Federera. Početkom trećeg seta napravio je nešto što nije još od dana kada je bio klinac s velikim problemom samokontrole - s pogledom pobješnjelog Maxa, zabio je reket u betonsku podlogu. Od 2-3 u trećem setu uspio je izgubiti osam gemova u nizu (!!), 23 od 27 poena, napraviti nestvaran broj uzastopnih pogrešaka forhendom... na trenutke nas tjerajući da postavimo i pitanje iz potpune krajnosti:

"Želi li on uopće pobijediti?"

Htio je, ali nije mogao. Roger Federer izgubio je meč protiv svoje mračne strane, onog vrlo negativnog dijela njegove osobnosti koji mu smeta na putu povratka još od trenutaka prošlogodišnjih poniženja koje mu je priuštio Rafa Nadal.

Nemamo drugog objašnjenja za ono što smo danas gledali. Na trenutke smo htjeli isključiti prijenos, toliko je odvratno izgledalo. Poput najrazmaženijeg klinca koji ne prihvaća činjenicu da jednostavno nije dovoljno dobar za zabijanje svega što pomisli. S jednom velikom razlikom: Federer nakon prvog seta nije mogao ubaciti gotovo ništa. U doslovnom smislu...

I nije ni pokušavao rezervne opcije! Odustao je i od slicea i od razbijanja ritma, nije želio ulaziti u izmjene... Jednostavno, nije imao strpljenja. Zli Federer ponovo je došao do izražaja, a dobri tata Roger danas nije imao dovoljno snage (volje) potisnuti ga i još jednom sakriti od očiju javnosti. Nekritički je udarao po Noletovim topspinovima, slajsovima... igrao je bez ikakvog rezona i samom sebi presudio. A u prvih nekoliko gemova priča je bila potpuno suprotna: griješio je na kapaljku i igrao tenis vrlo blizu onome kada je dominirao...

Što će iz ovoga izaći teško je predvidjeti, ali nešto sigurno hoće. Rogerovo samopouzdanje, koje je očito vrlo važan čimbenik njegova uspjeha, sada više ne postoji. Možda ga usreći rođenje sina, a možda pronađe i neke druge stvari koje će ga veseliti.
Tenis to više nije. Ne ovakav kako ga je igrao danas...


Živi tekstualni komentar susreta pogledajte na sljedećem linku .

Rezultat prvog polufinala Miamija: Đoković (Srb,3) - Federer (Švi,2) 36 62 63.