Posljednji put kada je Roger osvojio turnir bilo je u Baselu prošle godine. Što će reći da u 2009. nije uzeo baš ništa! A onda je došao u Madrid, na turnir koji se do ove godine igrao krajem sezone, u dvorani...
Što se promijenilo? Malo toga, netko je samo prevukao nešto crvene razmrvljene cigle i nazvao to zemljaškim turnirom...

- Podloga je brza, jako, jako brza - komentirao je Nadal, ali odmah potom i priznao: - Iako su mu uvjeti ovdje išli debelo na ruku, Federer je težak protivnik na svakoj podlozi. Ako niste na svojih 100 posto, teško možete očekivati pobjedu. Zato mislim da je zaslužio naslov mnogo više od mene.

Pošteno od Rafe, ali on je takav. Uostalom, netko je bacio priču o profinjenoj metodi smanjivanja pritiska prije Roland Garrosa. Kažu, postao je nemoguć, jer svi od njega očekuju samo jednu stvar, osvajanje bez izgubljenog seta! Svašta, kada će ljudi konačno shvatiti da pritisak ne ide s Nadalom ruku pod ruku. Uostalom, osvojio je već četiri French Opena, a na svakom se susretao s jednako velikim očekivanjima javnosti...

Ipak, ispod glasa se progovorilo i o toj nelogičnoj teoriji, iako je torreador cijeloga tjedna igrao prilično ispod svoje razine. I na kraju, ponešto je zaslužan i taj Federer, zar ne?

- Dobar je osjećaj vidjeti da ti se vraća iznimno veliki uloženi rad na treningu, da radiš dobre stvari. Iako nije trenutak za zanošenje, sigurno će mi ova pobjeda značajno podići samopouzdanje. Sada sam jako uzbuđen zbog odlaska u Pariz, a samo prije nekoliko tjedana nisam bio siguran u svoj tenis i mogu li ja uopće osvojiti taj French Open - pričao je Federer nakon prve pobjede protiv Rafe nakon pet uzastopnih poraza, a sedme ukupno.

Ovaj posljednji dio izjave zvuči malo neobično, podsjećajući na pobjednički govor s Phillip Chatriera, više nego na uvod u drugi grand slam turnir sezone, onaj kojeg Roger nikada nije osvojio. Sada se ponovo izjednačio po broju Masters titula s Nadalom (15) i bit će zanimljivo vidjeti koji će prije preskočiti Agassija (17).

Ma, bit će zanimljivo mnogo toga. Tenis je postao sepktakularan, svakoga tjedna nudi vrhunske obračune na drugi način. Novi turnir, nova priča, novo pomicanje granica. Đoković i Nadal u polufinalu Madrida odigrali su najduži susret na dva dobivena seta u povijesti teniskog sustava  kakvog poznajemo danas i zgazili brdo prijašnjih dvoboja za pamćenje koje su nam Velika četvorica već pružila ove godine...

U redu, Roger je u njihovoj produkciji sudjelovao najmanje, a ako i jest - onda smo više govorili o njegovim neprisiljenim pogreškama i razbijanju reketa. Sada se i to promijenilo, odigrao je gotovo savršen meč, idealno koristeći sve što mu je specifičan teren u Čarobnoj kutiji ponudio.

- Igrao sam jako dobro, protiv njega na zemlji nemate drugog izbora, jer ništa vam neće pokloniti. Donio sam sve prave odluke i još pobijedio relativno uvjerljivo, tako da je ovo za mene zaista bila savršena pobjeda.

Od početka ga je stavio pod pritisak servisa, voleja i forhenda, iznudivši mnoštvo prisiljenih pogrešaka u relativno kratkim izmjenama. Zar je moguće da je i jedan od najatletskijih ljudi svijeta sporta ostao bez snage?

- Nikada se ne izvlačim, jer ako sam umoran, to znači da sam dan ranije igrao dulje nego sam trebao. Takav vam je sport. Inače sam u stanju polako se oporavljati kako meč odmiče, ali danas me Roger odmah stavio pod pritisak, krenuo naprijed i nije mi ostavio izgleda.

Mnogo toga se, dakle, moralo  poklopiti za prvi pravi Nadalov poraz na zemlji nakon Hamburga 2007. Za taj teren tada su govorili da je jedini gdje Federer može do svoje najteže pobjede, više ga nema, već je tu Madrid. Neprijatelj u vlastitim redovima.