protiv Fisha do fenomenalnog tenisa kojime je počistio Blakea. Kasnije je i sam priznao da je odigrao izvanredan meč i doživio najuzbudljivije iskustvo u teniskom životu.

Tada mi je sinulo: tajnu krije taj fantastični Davis Cup. Nikada do nedjelje Marin Čilić nije dobio oba pojedinačna meča u nekom susretu, no sada je učinio i to pa istaknuo:

- Ovo je najveći doživljaj!

Odmah sam pomislio na Fernanda Verdasca. Kada je riješio peti meč prošlogodišnjeg finala pretvorio se u razarača koji ne vjeruje da može promašiti, uporno naglašavajući da mu je DC promijenio život...

Čilkan se, nakon Zagreba, malo izgubio. Nikada dalje o četvrtfinala, a najčešće bi stajao u drugom ili trećem kolu. Nije gubio od pikzibnera, ali ni od najboljih, u većini slučajeva to su bili mečevi koji su mogli otići i na njegovu stranu. No, nisu...

- Nakon Čilea sam počeo mnogo razmišljati o renkingu. Bavio sam se procjenama o tome koliko stvarno mogu, a u mečevima sam od sebe tražio više nego do tada. Zbog svega sam i malo psihički pao, ali sada je drukčije. Mlad sam, moram još mnogo učiti!

Kada pogledam unatrag, prisjetim se svega što sam pisao o Čiliću, moram priznati da je većina tekstova bila kritički nastrojena. I uvijek sa argumentima, nakon svakog poraza. Nisam se mirio sa činjenicom da su ga igrači poput Robreda, Monaca, Fogninija, Kohlschreibera ili Chardya u stanju nadmudriti i izdržati dugotrajnu borbu s njegovim razaračkim arsenalom udaraca. No, morao sam...

Službeni najavljivač meča u Žatici u nedjelju je posebno apostrofirao jednu činjenicu - tek je pitanje vremena kada će Marin Čilić postati dijelom top 10. Pomislio sam: "Da, tako je izgledalo do prije koliko mjeseci, ali danas..."

A onda je izašao na teren i potpuno se nametnuo udaraču Blakeu. Bez izgleda, jednosmjerna ulica. Za mene, bio je to najbolji ovogodišnji Čilić. Iako je protivnika samljeo napadačkom igrom, priprema svakog poena bila je presudna. Visoki spin i ideja kako natjerati Jamesa da mu pošalje lopticu tamo gdje on želi, u njegovu "sweet zone". Dogodio se, ponekad, i neki 'drop shot'. Bio je to Marin s vizijom i mnogo strpljenja. Onakav kakvog ga nismo često viđali nakon Indoorsa...

- U tom razdoblju Bob (Brett, op.a.) mi je pomagao da izbacim negativnosti i mislim samo na pozitivne stvari. Da budem zadovoljan svojim tenisom.

Što ponekad i nije bio lak zadatak. Postotak prvog servisa, recimo, konstantni je glavoboljček.

- Ne znam ni sam što je sa servisom, na treninzima on ide dosta dobro, ali kada dođe meč onda često želim malo više od prvog pa udarim jače.

Upravo iz takvih razloga nužno je da početnom udarcu doda još malo 'dubine'. Više rotacije, boljeg plasmana, i mnogo varijacije. Tada ni njegov postotak neće biti toliko važan. Marin je toga svjestan, no kad si mlad, često zaboraviš plan zacrtan prije početka susreta. Neki to nazivaju i iskustvom... 
Nakon još jednog razočaravajućeg poraza, u pet setova protiv Haasa, gdje je dvaput servirao za osminu finala, ta je kategorija najbolje došla do izražaja.

- Dosta mi je pomogla stanka od tjedan dana prije Davis Cupa da zaboravim na taj poraz. Sada će mi opet biti potrebno otprilike toliko odmora, sedam do deset dana, jer ovo natjecanje iznimno nas mnogo potroši.

Dobro, nije panika, jer njegova borba počinje tek krajem srpnja. Tada kreće kampanja obrane mnogo prošlogodišnjih bodova, četvrtfinala Toronta, osvojenog New Havena i osmine na US Openu.

- Zadnjih mjeseci popravio sam mogućnost održavanja konstantnog pritiska tijekom meča, sada to mogu činiti i u susretima od pet setova.

Ovo je, zapravo, njegov pravi dio sezone. U Ameriku će otići sa nezaboravnim doživljajem iz Poreča, s natjecanja koje je znalo potpuno izokrenutati karijere tenisača. Sve što mi je rekao Marin u nedjelju odlično se uklapa u tu priču. I nikako iz glave ne mogu izbaciti tog Verdasca.
Talentom, Čilićevog sluge...