S Goranom i njegovom borbom...

No, da tog ponedjeljka na stadionu nisu bile tisuće nezaboravnih australskih navijača, dojam bi bio upola manji. U kombinaciji s otprilike podjednakim brojem fanova ultrakarizmatičnog Ivaniševića, izradili su najbolji zvučnu i vizualnu kulisu koju je Wimbledon i bilo koje grand slam finale ikada imao prilike vidjeti. Toga je dana tenis dobio još nekoliko milijuna dodatnih fanova...

Osam godina kasnije, tribine All England Cluba ponovo su prošarane zlatno-plavim majicama i maketama klokana! Lleyton Hewitt u osmini finala je veliki favorit za prolaz do očekivanog susreta s Roddickom, reprizom osmine finala Queen's Cluba i jednom od većih 'klasika' preostalih u teniskom svijetu. Kakav bi to bio spektakl...

S Australcima iza leđa, to je sigurna sttvar! Otkako je Lleyton izbacio Del Potra, ponovo su se oteli kontroli. Većina njih spavala je u vrećama za spavanje noć prije njegova susreta protiv Petzschnera, samo kako bi mogli biti dovoljno brzi da uđu na teren broj 2, gdje je ranije igrala i Sam Stosur protiv Ane Ivanović...

- Bilo je fantastično, imao sam osjećaj da je cijelo gledalište uz mene, kao da igram kod kuće! Stvarno su se uživjeli - govorio je Hewitt.

No, kako to u životu obično bude, veseli i dobronamjerni ljudi često izazivaju negativne reakcije brojnih mizantropa. U tu kategoriju nećemo računati glavnog suca koji je 'Aussije' morao nekoliko puta prekidati usred pjesme, kao u kakvom pubu, međutim, Anne Keothavong i Sarah Borwell, britanski par koji u dvoboju protiv Stosur/Stubbs nije imao ni približno takvu potporu kao njihove protivnice, nisu bile toliko sretne:

- Razočarana sam. Sve što sam čula jest bilo 'Aussie, Aussie, Aussie'. A gdje su bili naši navijači?

A sada zamislite polufinale Hewitt-Murray. Kakav bi to tek spektakl bio. Odjednom smo instinktivno počeli navijati baš za takav rasplet, samo zbog australskih navijača. Jer, kada su u formi, onda su jedna od neponovljivih vimbledonskih priča. Dobroćudan narod koji se veseli...