Jedan od najvećih protivnika sustava jest Roger Federer, protiv kojega se izjašnjavao još od njegova uvođenja u ožujka 2006. u Miamiju....

- To je čisto ludilo! - govorio je tada, dok ga je velika većina ostalih tenisača, teniskih djelatnika, stručnjaka i navijača smatralo klasičnim primjerkom konzervativnog Švicarca.

No, predviđanja o "najvećoj pogrešci u povijesti tenisa" nedavno su se počela ostvarivati. Igrom slučaja, baš je na njegovom ovogodišnjem meču u Melbourneu protiv Berdycha, u jednom od ključnih trenutaka, Oko sokolovo prvi put ozbiljno zakazalo.

Čeh je zvao challenge, a nakon desetak sekundi čekanja, veliki ekran pokazao je - ništa!?!

- Ma, to je užasno! Mislim, bilo bi ok kada bi linijski suci spavali, a glavni za vrijeme meča pio kavu i čitao novine. Tada bi to imalo smisla, no ovako, u situaciji kad svaku lopticu prati četiri oka... Ne sviđa mi se! - predvidljivo je tada reagirao Fed, no tehnologija je dobila novog oponenta.
Berdychu je Hawk Eye bio super, sve dok se nije prelomio na njegovim leđima:

- Što da vam kažem? Uvedu novu stvar koja ne radi kako bi trebala. Baš super...

Još godinu dana ranije (2008.) jedan je velški institut znanstveno dokazao kako sustav uopće nije pouzdan te da je njegov raspon pogreške mnogo veći od onog kojega je naznačio njegov tvorac, dr. Paul Hawkins.
Međunarodna teniska organizacija (ITF), naime, za prihvatljivi iznos standardne pogreške uređaja prihvatila je iznos od maksimalnih 5 milimetara, a izvještaj Harry Collinsa i Paula Evansa, članova spomenutog instuta, donio je sljedeći zaključak:

- Oko sokolovo uvedeno je kako bi potpuno uklonilo mogućnost ljudske pogreške. Naše je istraživanje, međutim, pokazalo kako ta tehnologija nije uvijek precizna te da bi je trebalo koristiti samo kao indiciju.

Ipak, treba napomenoti kako je u melburnskom primjeru glavni krivac za odsutnost presudne slike navodno bila velika sjena koja je pala na crtu, pa je kamere (od kojih se sustav sastoji) nisu mogle prepoznati, jer za njihovo "oko" ona u tom trenutku - nije postojala.
Također, u sinoćnjem slučaju, uzrok pogreške vrlo vjerojatno nije sam uređaj, nego...

- Problem je što je rukovatelj pokazao drugi odskok loptice, a ne prvi. Dakle, u pitanju je čista ljudska pogreška, što je prilično frustrirajuć problem za sustav koji ih je trebao u potpunosti ukloniti - ušao je u srž problema Murray.

Uostalom, gorespomenuta izjava velških znanstvenika ima nekog smisla. Oni tvrde kako bi se navijačima, igračima i svim korisnicima trebalo jasno naznačiti koje su granice odstupanja prikaza, a one postoje i nisu toliko zanemarive.

Jer, pet milimetara, pa čak i tri (za koje se dr. Hawkins kune da je realno najveće odstupanje) dovoljno su veliki iznosi za situacije u kojima je potrebno napraviti peterostruki zum virtualne slike pada loptice. Ponekad zaista presuđuju milimetri, i to u punom smislu riječi.
Imajući na umu standardno odstupanje od 3 do 5 milimetara, na koje je uređaj kalibriran - koliko su onda takvi prikazi u tom slučajevima vjerodostojni? Ako je loptica, prema prikazu Hawk Eya, bila milimetar ili dva vani, a uređaj može pogriješiti do minimalno tri milimetra... Kako tada uzimati takav prikaz zdravo za gotovo?

Glavni sudac jučerašnjeg susreta, Alan Nili, zaključio je Ljubine žalopojke odriješito, gotovo mehanički hladno:

- Riječ stroja je posljednja.

Takva su pravila...
Ali, potrebno ih je promijeniti, sada to shvaća sve više tenisača, jer koji je smisao tehnologije, ako se ona svodi nazad na - ljudski faktor?...