dijela sezona, zaustavio Soderlinga, fantastični Davydenko, razulareni Chardy... Proteklih tjedana tenisom su prodefilirala mnoga zanimljiva imena koja su odlično koristili odsustvo najvećih i svaki je zaslužio svojih pola stranice, ali dobit će je - Hanescu.

Zašto? Ako ste gledali četvrtfinalni susret s 'Koljom', sve vam je jasno. To je bio nerealno dobar tenis, daleko iznad očekivanja. Hanescu je činio čuda forhendom i osobito jednoručnim bekendom, razvaljivao Davydenkov gard, a griješio samo u trenucima posebne indisponiranosti...

No, pravi razlog krije se u dva metra ponajboljeg rumunjskog izvoznog proizvoda. Toliko je, centimetar više-manje, visok naš junak iz Bukurešta. Bilo bi mnogo bolje za priču da se rodio u Transilvaniji, da ima oštre očnjake i noću se pretvara u krvopiju, ali zadovoljit ćemo se i ovime što imamo. A imamo...

Kako ne oduševiti se tipom kojemu su roditelji kao klincu namijenili sasvim drugi životni put. Pokušajte pogoditi u koji su ga sport turali. Imate samo jedan pokušaj, promašite li, zabijte se u kokošinjac!

I tako, predškolac Victor putovao je jednoga dana s košarkaškog treninga, i nije bio baš oduševljen svojim životom. Otac ga je vozio u automobilu, a ovaj je očima tražio spas u okolini. Nešto što će mu otkloniti pažnju u nepodnošljive teškoće postojanja...

- Vozili smo se mi tako, kad odjednom vidim ja nekakve terene. Teniske terene. Tada sam odlučio igrati tenis.

I to je to. Jednostavan čovjek, a što bi trebao reći? 'Meso' ionako poslužuje Žuta loptica, a od tipova poput Hanescua možete ga očekivati samo u slučaju totalnog gubitka razuma. Emocije - nula bodova...

S osamnaest godina frajer je osvojio prvenstvo Rumunjske.

- Tada sam shvatio da bih možda mogao biti i dobar igrač.

Čovjek bi rekao da malo sporije kopča. Recimo, 2005., u godini kada je prenerazio zapadni svijet pojavivši se u četvrtfinalu najjačeg zemljaškog turnira uopće, pa onda nastavio dobre partije i na hardu - novinarima nije bilo jasno zašto na betonu igra tako rijetko.

- A ne znam. Znate, u Rumunjskoj postoje samo zemljani tereni.

Tada su mu objasnili da je njegov servis zapravo stvoren za brzu podlogu, američki hard.

- Da, beton je dobar za moj servis. Mnogo besplatnih poena? Da, tako je.

Leš mu je, ipak, ostao najdražim. Pusti ti učinak servisa, ako se ja nemam vremena pripremiti za forhend. Ili bekend. Pošaljete li Victoru lopticu na zemlji na stražnju stranu, naj... ste! I to je sve što mu treba, samo nekoliko milisekundi viška za pripremu. Kakav vražji beton...

- Ne znam, pokušao sam igrati na US Open turneji, ali vrijeme zna biti tako teško... Vruće je i sparno, a ja se počinjem znojiti, jako, nenormalno znojiti! Uostalom, naučen sam na zemlju. Na njoj mogu izgraditi poen... Ne znam, drukčiji je to stil, ali pokušavam se prilagoditi. Ne znam...

Baš me zanima koju sintagmu najčešće koristi. Zapravo, i ne zanima me toliko. Ne znam i tako mi je dobro. Onako kako je dobro i Victoru. Uzima stvari polako, kad ugleda priliku, ugrabi je i napravi što treba. Kao onoga dana kada je na povratku s košarkaškog treninga ugledao crvene terene i ljude koji mahnito mašu rukama. Svidjelo mu se. Zašto? Znate li uopće tko?