kada se njegove riječi stvarno bilježe - urnebesan.

- Hoćemo li večeras slaviti? Ne, imamo još dva meča sutra za odraditi!

Bio je, naravno, sarkastičan. Simpatično sarkastičan, svi smo se nasmijali. Jer, Radek je car!
Pitao ga je kolega Smolčić, na svjetski poznatom dalmatinskom-engleskom, je li neigranje Dlouhya u paru možda posljedica plivanja u bazenu (swimming pool) gdje su ga ostali članovi repke bacili nakon dolaska u Poreč?

- Molim? Aha... Prvo sam vas razumio je li posljedica toga što je bio u Singapuru!

Nije on ništa krivo razumio. Singapur, Tajland, zna se kakva ekipa ide tamo. I zašto. Dlouhy se odlično uklapa u profil!

No, vratimo se omiljenom nam Radeku. Jučer i danas nije igrao u majici-češkoj zastavi, ali se pošteno natrčao dvoranom sa jednom oko vrata. Je li moguće da se ovako nešto dogodi u Češkoj, veći broj gostujućih navijača?

- Nije moguće, ne u Češkoj!

Naravno da nije, tamo se cijene uspješni ljudi. Iz Prostejova, mjesta gdje se nalazi najuspješnija akademija u državi, došlo je 500 organiziranih navijača, možda i više. Oni su bili navijački motor...

Nekada nije bilo tako ni u Hrvatskoj, ali nekad se igrao i servis-volej tenis. Naravno da nismo propustili upitati jednog od posljednjih živućih primjeraka tog stila koliko mu je teže igrati na taj način sada nego kada je počinjao karijeru:

- Kada sam počinjao, igrao sam samo drop-shotove, haha! Gledajte, nije ostalo još mnogo SV tenisača, mogao bih ih nabrojati na prste jedne ruke. Uostalom, nije lako stalno trčati na mrežu, kao neki dan, kada sam to učinio preko 200 puta! Nije lako ni zato što to gotovo nitko od drugih igrača ne čini, što otežava situacija nama volej igračima.

Jedino ga nitko nije pitao zašto je zaboravio izvesti svoj zaštitni znak, 'worma'. Ah, godine idu. Ali Radek se ipak nikada ne mijenja.
I zato bez ustezanja ponosno vičem, ja Vedran Ljubej: na Radekovim mečevima često su prolazili me trnci! Obožavam tog tenisača...