Teniski učitelji uglavnom će se složiti kako je zemlja najbolja podloga za početnika. Visok odskok loptice i usporavanje protivnikovih udaraca olakšat će postupak izgrađivanja tehnike i njene postojanosti. Više je vremena za razmisliti što napraviti i pripremiti se za izvođenje zamišljenog. No, jednom kad savladate osnove i malo više od toga, ušli ste u najnapučeniji dio teniskog svijeta. Globusom, naime, hodaju nepregledne horde igrača sposobnih do prekosutra prebacivati udarce i trčati u svim smjerovima, a to znači da je za isticanje iz prosječnosti potrebno imati nešto više. Neki taj 'faktor iks' grade na životinjskoj snazi i izdržljivosti, drugi na desecima varijanti gameplanova i kombinacije udaraca koji su od najveće koristi na crvenoj prašini... a neki žele imati sve! Neki poput Njegovog Veličanstva Gospodara Leša. Rafe Nadala...

Najnedodirljiviji prašinar u teniskoj povijesti jučer je konačno otkrio dio svojeg recepta. Vrlo važan dio koji analitičarima, trenerima i laicima uglavnom uvijek promiče u analizama razloga Rafine nepobjedivosti. Riječ je o sljedećemu:

- Dobro kretanje je od velike važnosti, ali ujedno je riječ i o najtežoj komponenti dobre igre na zemlji! - započeo je Nadal.

Kretanje na podlozi sastavljenoj od sloja malenih zrnaca cigle presvučenom preko osnovne podloge mora biti različito nego na drugim podlogama. Mnogo teže. Pri svakom naglom pokretu inercija tijela dobija na značaju zbog manjeg trenja podloge koje omogućava nogama nastavak pravca kretanja.

Zvuči banalno, ali iznimno važan segment slagalice kvalitetnog zemljaša jest ovladavanje tehnikom - proklizavanja! Zašto je ono toliko važno? Zbog goreopisanih specifičnosti leša, (nagle) promjene pravaca kretanja višestruko su teže izvedive nego na običnim tvrdim terenima. Zato oni koji do su do savršenosti doveli sposobnost pomicanja bez podizanja stopala mogu uštediti sekundu-dvije vremena u pripremi postavljanja na sljedeći udarac. U mečevima gdje je za svaki poen potrebno prebaciti lopticu prosječno petnaestak puta, takve nijanse mogu biti od presudnog značaja...
I uglavnom to jesu!

Nadal je konačno odlučio sa svijetom podijeliti jednu važnu tajnu. Valjda mu se ne sviđa perspektiva natjecateljske nezanimljivosti predstojećih turnira.

U čemu je caka? Rafa, naime, može jednako dobro proklizavati objema nogama! Desnom u pripremi bekenda, a s osloncom na lijevu kada se postavlja na forhend.
Taj je momak čudo sporta. Rođeni dešnjak koji sve ostale važne stvari radi desnom rukom, prema odluci svog ujaka postao je teniskim ljevakom, baš zbog ovoga što mu se događa danas. Kako bi dobio nenadoknadivu količinu komparativne prednosti...

Njegova je tajna, dakle, njegov gen. Nije nam otkrio mnogo. Jer, proklizavati na zemlji sposobnost je koju je potrebno naučiti, a neki to uporno odbijaju. Recimo, svi Amerikanci. Smatraju kako im je dobro i ovako, kada trčeći za lopticama troše značajnu količinu energije i gube poneku sekundu više u pripremi udaraca.

Nije riječ o nuklearnoj fizici ili molekularnoj biologiji, već vještini koju svatko prije ili kasnije savlada. Dođe s praksom, i to vrlo brzo, nije neka mudrost. Nauči se instinktivno...

Ali, opet, samo će odabrani pri pokušajima guranja neprirodne noge naprijed ostajati uspravni, ne padajući pritom na nos, Svi bi htjeli biti kao Rafa Nadal, no to tako baš i ne ide. Pa čak i kada nam on darežljivo otkrije svoju veliku tajnu, zaštićenu najboljim mogućim patentnim ugovorom. Onim genetskim...