Toliko toga treba istaknuti prije pjesničkog djela najave. Za početak, Marinov ubitačan tenis zbog kojeg ga je i John McEnroe istaknuo kao jedinog prikrivenog favorita turnira. Pa onda rezultatsku uvjerljivost, po broju izgubljenih gemova u prva tri kola (21) Čilić je bolji i od najboljeg Nadalovog izdanja (22)!!
Tipsarevićeva tvrdnja da će Murray imati velikih problema također svrbi, a i ono što je sam Škot rekao vrlo je znakovito. U eter je ispalio prilično kurtoaznu izjavu, naglasivši da se dosad susretao dvaput s međugorskim tenisačem i uspio izaći iz njih kao pobjednik.

- Nadam se da će mi ti susreti poslužiti kao dobar primjer za ovaj.

Pritom je potpuno smetnuo s uma mnogo važniju činjenicu: igrali su oni triput u životu, 2005. kao juniori, susreli su se baš u Roland Garrosu, u polufinalu. Marin je dobio u dva seta pa otišao do kraja, osvojio French Open...

Četiri godine kasnije sanjati o istom uspjehu pored Nadala može donijeti samo bol, ali... Ali, Čilkan igra tenis kakvog nikada nismo vidjeli, ima sve što treba: pozitivan omjer izravnih poena i neprisiljenih, ubitačan servis koji je uglavnom preko 50% na prvom pokušaju, sve više rezervnih rješenja tijekom poena, veliko samopouzdanje... I tu prokleto meku ruku o kojoj je veliki Big Mac ispjevao pjesmicu Matsu Wilanderu i ostatku Eurosportova gledateljstva.

Zapravo, Murray nikada nije spremniji za poraz od šesnaest mjeseci mlađeg kolege iz juniorskih dana kojeg je među velikim dečkima oba puta pobjeđivao, ne bez problema. Oba puta na brzim podlogama, ali ni to nije važno. Čilićev tenis iz ovogodišnjeg Pariza izbija dah i osuđen je na velike domete. Marin nikada nije igrao četvrtfinale grand slam turnira, ali ovdje gdje je sada, bio je već tri puta.

Iako smo proteklih mjeseci na Žutoj loptici o njemu pisali svašta, uglavnom bili kritički nastrojeni, za što smo imali i razloga, jer počesto je činio stvari debelo ispod svog 'para'... Ova najava ispisana je u klasičnom 'glavnogovorničkom' modu, pomalo bljutavo, s velikim očekivanjem...

Zato što je najnadareniji igrač kojeg smo ikada imali, a kao prvi junior svijeta, pripada u spomenutu kategoriju i na svjetskog razini, u rang ekstremnih talenata.

Zato što je već dvaput zaredom gubio od Murraya, a Škot ni po čemu nije u tolikoj prednost da bi našeg dijamanta pobjeđivao u serijama, ne Čilića, ne dečka kojeg su i klinkice poput Ajle Tomljanović zavoljele zbog brzine kojom uči (iz pogrešaka) i načina taktičkog ogoljavanja protivnika do kosti...

Ako mu je ikada trebala inteligencija, onda je to danas. Andy Murray želi pokazati svijetu da je suradnja s Alexom Corretjom imala smisla i da nije kronično lišen sposobnosti za jednako dobar tenis na lešu kao na ostalim podlogama, tamo gdje je postao trećim igračem svijeta s opasnom tendencijom prema gore...

Teniski svijet danas će s otvorenim ustima pogledati susret dvaju klinaca koji će obilježiti desetljeće pred nama. Jednog od njih posebno, klinca koji je već srušio jedan Nadalov rekord, a zapravo je tek počeo...