...ovogodišnjeg pobjednika Coste do Sauipe, turnira kojim se posebno diče. Pet velikih godina prošlo je otkad ju je osvojio posljednji Brazilac (pogodite koji), dovoljno vremena za navikavanje na navijanje "protiv". Protiv Španjolaca, a što ste drugo mislili?

Prvi izgubljen servis
Otkad je turnir prebačen s tvrde na zemljanu podlogu, glavni trofej treći je put otišao u veću državu sa Pirenejskog poluotoka. Posljednji koji je to uspio bio je TommyRobredo prije koju minutu, u jednom od najimpresivnijih pohoda do osvajanja turnira kojega smo ikada vidjeli. Iako je protiv domaćeg Belluccija trebao čak tri seta, izgubljen servis za meč i puno prolivenog znoja, ostat će zabilježeno kako je prvi put početni udarac na turniru Costi do Sauipe 2009. izgubio nakon četrdesetog odigranog servis gema!!?!
Komentator nije propustio naglasiti uzaludnost impresivne statistike, kada je niz prekinuo baš u "ključnom trenutku", u osmoj igri druge(!) dionice. Malo se čovjek zanio, jer jedan set još je trebalo odigrati, a u njemu je Robredo manje griješio kada se odlučivao pobjednik...

Thomaz je ljevoruki specijalist za zemljanu podlogu i to je već samo po sebi dovoljno zvučna napomena da malo zastanemo. Jeste li čuli za još kojeg takvog, postao je poznat po velikoj seriji pobjeda na crvenoj prašini? Dobro, s razlikom od nekih pedesetak pobjeda. I što je svoj niz napravio na ATP razini, a Bellucci na chalengerima...
Pa ipak, zapamtili smo ga, podvukli mu prezime debelim flomasterom i - čekali krivi korak u kojem će se izgubiti. Nismo dočekali, danas ga je u susretu s impresivnim Robredom gledao i veliki Guga. Publika je skandirala čas jednom, čas drugom, a samo su se rijetki tvrdoglavci uspjeli oduprijeti potrebi za povlačenjem paralele...

Ispražnjen stadion
Jer, tenis Thomaza Belluccija razoružava: forhend je iznimno moćan, servis sasvim pristojan, dapače - izvukao se iz nekoliko vrlo teških situacija u drugom setu briljantnim plasmanom. I ima mnogo vica u igri, sa sjajnim osjećajem za kratku loptu, a to je ono što razlikuje prosječne od najboljih zemljaša!

Večeras (ili noćas, kako kome) je poražen od tenisača koji je na turniru izgubio samo dva servisa. Robredo kao u najboljim danima, uzeo je sedmi turnirski naslov karijere i u roku "keks" ispraznio mali, ali simpatičan stadion u poznatom turstičkom gradu na brazilskom jugoistoku. Iako je njihov tenisač trebao primiti svoju prvu "tacnu", važnije im je bilo čim prije nestati.
Ako se staklo razbije u šumi, a nema nikoga da to čuje, je li se ono zbilja razbilo?
Ako je španjolski tenisač drugu godinu zaredom osvojio turnir u Brazilu, a na dodjeli pehara nema nikoga da tome posvjedoči, valjda se to onda nije ni dogodilo.

No, neće se Brazilci još dugo morati praviti Englezima, jer Guga večeras nije prestajao zadovoljno kimati glavom. Dobio je nasljednika, dečka zbog kojeg će se staklo u šumi prestati lomiti... 

Rezultat finala Coste do Sauipea: Robredo (Špa,2) - Bellucci (Bra) 63 36 64.