Samo je šesnaest aktivnih tenisača do danas uspjelo učiniti što je španjolski igrač zaokružio pobjedom izborenom nakon velike borbe u finalu Buenos Airesa, a tek ih je četiri to učinilo u posljednje tri sezone...

Meč je trajao 2 sata i 45 minuta, iako je od službenog početka do kraja proteklo njih preko četiri i pol. Nakon izgubljenog prvog seta, spustila se kiša i pružila priliku Juanu koji do tada nije imao nikakve izglede protiv servisa Robreda.
Prekid je potrajao, jednostavnim matematičkim računom oduzimanja možete doći do duljjine njegova trajanja. Što i nije toliko važno, jer za razbijanje ritma dovoljno je i pet minuta mirovanja!

Kao i mnogo puta u tenisu, nakon povratka igrača na teren gledali smo sasvim drugu priču. Monaco je, naime, od sljedećih deset gemova osvojio njih devet!! U tren oka imao je setovno poravnjanje i prednost breaka u trećem! Robredo je zaostatak uspio vratiti, ali ga je odmah na sljedećem početnom udarcu udijelio protivniku. Obrazac se ponovio još jednom, a Tommy se drugi put vratio u meč rebreakom za 4-3...

Već u sljedećoj igri nova opasnost, Monaca je poen dijelio od trećeg uzastopnog oduzetog servisa, no Robredo je kod 30-40 povukao forhend paralelu počistivši liniju od prašine. Da iza leđa nije imao seriju od devet pobjeda, sumnjamo da bi to napravio, a Monaco bi vjerojatno slavio drugi naslov u Buenos Airesu...

Ljubičić zastao korak od Corije
No, meč se okrenuo i otišao do krajnje granice, tie breaka. U njega je Pico ušao s nekoliko snažnih faktora protiv sebe: prvi je bio Robredov pobjednički niz, drugi Tommyjeva serija od četiri uzastopno osvojena odlučujuća gema i općenito mnogo bolja statistika od protivnika u pogledu pripetavanja...
Najteži faktor kojega je Monaco nekako morao prelomiti u glavi bila je spoznaja o svemu što je u ovom meču zafrknuo. I dok je on zbrajao čimbenike, Robredo je odjurio na 6-2 i servis. Tri od četiri meč lopte je propustio, ali četvrtu nije mogao, ne s ovakim samopouzdanjem na leđima...

Tako je postao dijelom probranog društva, bez pretjerane patetike; onih koji su bili dovoljno dobri, dominantni i izdržljivi da osvajaju ATP turnirske naslove tjedan za tjednom!
Uz spoznaju kako je poslije 2005. to za rukom polazilo samo Federeru, Nadalu, Murrayu i pobješnjelom Del Potru, Robredu upućujemo poštovanje u nadi kako će i u Acapulcu napraviti istu stvar.
Ne zbog toga što nam se sviđa njegova frizura, već jer bi na taj način izjednačio rekord jedinog aktivnog (ovo "aktivno" uzmite s rezervnom) igrača s tri "back to back" trofeja.

Riječ je o Guillermu Coriji i uspjehu kojeg je zabilježio 2003. godine. Tom je ostvarenju prokleto blizu bio i naš Ivan Ljubičić u listopadu 2005. Ljubo je tada u Madrid došao s Metzom i Bečom u džepu, a u finalu Masters turnira imao je 2-0 protiv Nadala. Tada su se turniri iz najjačeg razreda igrali na tri osvojena seta, Rafa je na kraju slavio i onemogućio hrvatskog tenisača u ostvarivanju povijesno vrijednog rezultata.

U nastavku donosimo tablični prikaz svih aktivnih igrača koji su uspjevali dva tjedna zaredom osvajati ATP titule: 






Rezultat finala Buenos Airesa: Robredo (Špa,3) - Monaco 75 26 76(5).