fantastična, a poziv Veiću i Dodigu pokazao se kao pravi pogodak, jer dečki su na treninzima pružali svoj maksimum da razigraju Karla odnosno Čilića. Na mečevima su, pak, bez pretjerivanja, bili najglasniji navijači.

Pravu vrijednost pozitivne energije prikazivali su ljudi oko repke. Recimo, Ivan Ljubičić koji se spustio s odmora kako bi pogledao treći dan. S hrvatske klupe! A, mogao je komotno u ložu. Ančića nije bilo, ali Prpa uvjerava da su njegovi telefonski savjeti, kao i Ljubini, užasno mnogo značili u pripremama za mečeve, skautiranju i traženju slabih točaka Amerikanaca.

- A prije početka cijelog susreta nazvao me i Goran Ivanišević poželjevši mi sreću! - pojasnio je hrvatski izbornik.

Bilo je u novijoj povijesti naše DC momčadi svega i svačega, Prpićev odnos s Karlovićem znao je dodirnuti i dno, no nakon Brazila prošle godine mnogo se toga promijenilo. Tada nas je Ivo vratio u Svjetsku skupinu, a čovjek koji ga je navodno najmanje volio, skočio mu u naručje. Nezaboravna fotografija. Nešto slično vidjeli smo i u petak, kada je Goran bio u stanju nekontrolirane razgradanosti...

2. NAUČENA LEKCIJA O PODLOZI
Tenis je pojedinačni sport i u njemu se krije jako puno taštine, i zato je unisonost u i oko reprezentacije mnogo teže postići nego u nogometu, košarci ili rukometu. Ovo što smo gledali kod naših proteklih dana jako je obećavalo. Uostalom, cijela priča bila je gotovo savršena, dobili smo tri od tri 'živa' pojedinačna meča, iako su dva mogla i na drugu stranu...

Svjestan toga bio je i oprezni Prpić, a prvi igrač mu se toliko potrošio u petak da je nakon pobjede protiv Fisha, hodajući od svlačionice do novinarske dvorane, jedva stajao. No, borio se poput lava, baš kao i Ivo, koji je posebna priča.

Ali, tako to ide na zemljanoj podlozi, potrošenost na njoj je veća nego bi bila na brzom dvoranskom hardu, iako je i ovaj leš bio relativno brz.

Najvažnije je da su neke pouke izvučene. Prvi dan bio je najduži u povijesti naše reprezentacije, osam sati i jednu minutu ukupno su igrala naša dva tenisača...

- Za Češku će nam trebati još jedan kvalitetan igrač, čime ne želim umanjiti vrijednost Karanušića i Zovka. Sada nam slijede razgovori o izboru podloge (rok za prijavu je 25.srpnja, op.a.), ali mogu vam reći da uopće više ne razmišljam o zemlji kao opciji!!

Je li? Ajde super, a posebno je lijepo vidjeti i razlog zašto je tomu tako:

- Ovoga puta podlogu ćemo prilagoditi prema preferencama naših , a ne prema slabostima protivnika! Izvjesno je tek da će opet biti riječ o dvoranskom susretu - kaže Prp.

Ajde, lijepo. Trubili smo ovdje nekoliko mjeseci o tim stvarima, smatrajući najvećom pogreškom 'zemljanog izbora' baš činjenicu što nije vodio dovoljno računa o mogućnostima naših. Karlović je div od 2.08, a takvoj osobi uvijek je teško igrati fizički zahtjevne susrete, no ovaj je puta preživio i pobijedio. Čilić je, poslije svoje kalvarije u petak, jedva stajao - uvjeravaju nas neki kolege.
Stavite brzu dvoransku podlogu i baš svatko na svijetu doći će u Hrvatsku sa ogromnim strahom...

3. SLAŽU SE KOCKICE
Uostalom, pogledajmo kakva se perspektiva otvara: ako su neki 2005. obezvrijeđivali kao sretnu zbog mnogih razloga, rasporeda domaćinstava (a bila su samo dva!), izostanaka nekih igrača kod protivnika (recimo, Karola Becka u finalu), što će tek pričati sada? Prvo nam s 'izmaknuo' Gonzalez, a onda i Roddick, prvi put nakon 18 uzastopnih  nastupa za Sjedinjene Države!
Prođe li Hrvatska do finala, opet će igrati na domaćem terenu. Četiri od četiri! Naravno, pod uvjetom da Izrael ne kresne Španjolsku vjerojatno s Nadalom u gostima. Znate i sami kolika je vjerojatnost za takav rasplet...

- Konačno su nam se stvari počele poklapati, jer posljednjih godina prolazili smo kroz stvarno svašta. Krenimo samo od ozljeda, ma bilo je tu svega, da sad ne nabrajam - kaže Prpić.

Nego što da se poklapaju stvari. Slažu se kockice...

4. POREČ JE LIJEPA PRIČA
Možda će vam zazvučati malo kontradiktorno u odnosu na mišljenja iznesena za vrijeme Davisova Cupa, ali učinak u Poreču, način na koji se hrvatski igrači i cijeli stožer tamo osjeća i ogroman trud koji se u gradu ulaže na svim razinama, jako je dobar razlog da se i polufinale dogodi na istome mjestu.

U sportu je, naime, vrlo cijenjeno pravilo koje govori da se pobjedničke navike ne smiju mijenjati. U Poreču se stvarno svi osjećaju fenomenalno, od reprezentacije do  novinara. Jedini je problem, i to popriličan, što dvorana na tenisu ni u jednom trenutku još nije bila puna. Čiliću to, pak, previše ne smeta:

- Dvorana je dovoljno akustična!

Je, buka koju su stvaral, posebno u petak, bila je izvanredna. Ipak, nedostaje onog pravog navijanja, a i nije baš ugodno vidjeti kako se Amerikanci u čudu pogledavaju što nisu dovoljno zanimljivi da popune makar i kapacitet od 4.5 tisuće ljudi! Ali, to je druga tema...

5. NEDOSTAJE (LI) TREĆI IGRAČ?
Prpić je rekao da nam nedostaje jedan igrač, a zna se koji je on. Ne, nije to Ljubičić.

- Poštujem Ivanovu odluku, a ionako mislim da je on svoje dao za reprezentaciju - govorio je Čilić na opet aktualiziranu temu Ljubina povratka u reprezentaciju.
Kaže ekipa da je prava šteta što čovjek koji u razmaku od nekoliko tjedana može pobijediti Tsongu, Simona i Del Potra, ne bi dao svoj obol i reprezentaciji.
Naš je stav da ga nije potrebno nagovarati, jer to ionako nema smisla. Ljubo je kategorički odbio mogućnost povratka već toliko puta u posljednje vrijeme da je zbilja glupo dalje načinjati tu temu.

Uostalom, Hrvatska nije bez perspektive. Tu je Veić, Dodig, a jednom će se oporaviti i Ančić. Možda već i za Davisov Cup, iako teško.

No, ono što je najvažnije za ovu stavku osvrta jest činjenica da smo i ovako poprilično jaki. Čilić i Karlović. Eh, kada bismo kao podlogu mogli stavljati travu..

6. DOMAĆI TEREN
Prođe li se preko Čeha, finale nudi Španjolsku i - nadamo se - neponovljiv spektakl: Rafa Nadal u Hrvatskoj! Samo tada i nikad više...
Zvijer s Manacora je, ne treba se zavaravati, dva koplja ispred svih naših pulena, međutim, valjda je svima jasna koju bismo podlogu u evenutalnom finalu postavili Španjolcima. A dvorana je daleko najslabije mjesto obitavanja Rafe...

U krajnjoj liniji, kada bi Nadal i uzeo oba pojedinačna boda, suset opet ne bi bio izgubljen. Naši igrači mogu igrati sa baš svima ostalim Španjolcima.
Ipak, bilo bi pristojno prvo porazgovarati o prokleto opasnim Česima.

7. PRAZNOVJERJE KOJE OBEĆAJE
Posljednji razlog u kolopletu pobjedničke forme statističke je naravi. Zapravo, i više od toga. Prije četiri godine, kada smo igrali s Amerikancima na početku puta prema Salatari, situaciju smo riješili već četvrtom susretu. Peti su, reda radi, odigrali Roko Karanušić i Bob Bryan. Pobijedio je Amerikanac u tri seta i smanjio rezultat na - 3:2! Baš kao jučer...