pobijediti i kada će to biti... Jedini je problem što baš nikada nisu dali nijedan suvisli argument.

Richard je nestao jer nije mogao gledati, kao što ne može nikada kada se susreću Venus i Serena.

- Gledati kako šalju takve bombe jedna prema drugoj, ne, to je previše.

Bez milosti, iako su sestre. Zapravo, možda baš zato. Izvan terena pravi su primjerak sestrinske ljubavi, Venus uvijek pruža mlađoj seki da prva bira, pa tako je i učinila ovdje, kada su trebale odlučiti koja će spavati u kojoj sobi londonskog apartmana unajmljenog za potrebe turnira.

- Volim joj omogućavati da bira, to me čini sretnom - kaže Venus.

Tako je bilo i u finalu. Venus premekana, blaga, plitka i zapetljana u Sereninim željama.

- Vidio sam je prošloga tjedna, rekla mi je: Nick, stvarno jako, jako želim ovaj naslov! - upozorio je Bollettieri.

Nije ni trebao. Sve smo vidjeli u polufinalu, motiv utopljenika, servis Andy Roddicka. Kombinacija dovoljno jaka da zgazi i motiv starije seke, na pragu da izjednači doseg Steffi Graf, jedine koja je Wimbledon osvajala tri puta zaredom. I ukupno šesti pehar u AEC-u. Kao što je to trebao prošle godine napraviti Federer...

- Serena je opasna poput buldoga na odlagalištu autootpada!

Tako govori otac o jednoj od svoje tri kćeri. Najmlađoj, 13 centimetara nižoj i nekoliko kilonjutna snažnijoj Sereni. Poput luđaka posvećenoj ostvarivanju cilja, trećem Wimbledonu. Kada je preživjela Dementjevu, e onda je mogla sve. Poput buldoga...

Venus? Mirna, staložena, ali zapravo vraški nervozna. Na jedinoj break lopti (prije breaka za meč) napravila je dvostruku. Pružila je Sereni mogućnost da bira i naučila važnu lekciju - mlađa braća i sestre ne dijele taj osjećaj zabrinutosti...