kao i tijekom cijelog Roland Garrosa, ali kod 5-3, na servisu za tek drugu pobjedu u životu protiv mlađe Williamsice, počela je razmišljati...

Skratila se ruka, udarala je bez rezona, pripreme i preciznosti, a crna mamba začas je imala 1:1 u setovima i break u trećem. Gotova stvar, jer 1-5 i tri prethodne ovakve pobjede iz tri prilike Serene bile su jamac da neće ispustiti autodestruiranu Kuznju...

No, igrala je Sveta predobar tenis da ga ne bi naplatila. Vratila je izgubljeni servis, kod 5-4 imala dvije vezane meč lopte, a dva gema kasnije još dvije, uzela je odmah prvu. Serena nije dovoljno spremna da bi zaslužila okinuti ovako dobru Kuznjecovu, sportska pravda je pobijedila, na veliko razočaranje Samanthe Stosur...

Australka, naravno, nikada nije bila ova daleko u Parizu, ali sjajan napadački, miks tenis pogonjen izvanrednim servisom daje joj za pravo vjerovati da može još jedno kolo naprijed, čak i protiv ovako dobre Svetlane.

Jer, tenis, a žensko posebno, uglavnom se vrti oko vjere u sebe i svoje sposobnosti. Kuznja je početkom trećeg seta izgledala kao stotinu puta susretani klišej, prilično gadljivi primjer vrhunske sportašice sa jednim velikim nedostatkom - psihičkom pripremom. U ovom sportu to je jednako kao da vam nedostaje ruka u boksu. Velik hendikep...

Sve dok ne odlučite zgaziti ga kao mrava i strpati tamo gdje mu je mjesto: u teoriju. Ruka je ta koja udara lopticu, i ako je stavljaš 'u devedeset' tijekom cijeloga meča, zašto to ne bi činila i na servisu za polufinale Roland Garrosa?
Stosur i Kuznja više ne vide razloga...

- Kad igram sama na terenu, stavljam veći pritisak na sebe. U parovima je drukčije, odgovornost je podijeljena. Tajna ovog turnira je što sam konačno postala opuštena i u singlu pa bolje igram. I mogu postati još bolja! - rekla je Stosur.