- prilika za obrat. Naime, pozorno prateći Čilića tijekom cijele sezone, njegove najuspješnije u karijeri, nismo mogli ne obratiti pozornost na poteškoće koje je često imao s pretvaranjem break šansi u djelo. Iako je u prosjeku osvajao impresivnih 41 posto bodova na protivnikov servis, a u 25 susreta na ATP razini uspio čak 88 puta oduzimati početni udarac... Statistika odaje kako je to mogao činiti i češće nego jest.

Pukim pobrojavanjem prilika i njihova pretvaranja došli smo do podatka da najbolji hrvatski tenisač ima prilično slab učinak od samo 36 posto iskorištenih BP-a u cijeloj ovoj sezoni. A, promotrimo li turnire nakon Zagreb Indoorsa (gdje je Čilić dosegao svoj vrhunac) kao posebnu cjelinu, tada ova statistika još više zabrinjava. U tom je razdoblju Čilkan uzeo tek 39 od ponuđenih 119 prilika!

Najučinkovitiji je bio na samom početku godine, u Chennaiju kada je gotovo u pola slučajeva u djelo pretvarao ono što je naumio. Velikim djelom i zbog nedoraslih protivnika. No, kako su oni postajali sve težima, tako je i Marin imao sve više problema. Vrhunac neefikasnosti dogodio se u Dubaiju gdje je u četvtfinalu Novak Đoković uspio spasiti svih šest situacija u kojima ga je samo jedan bod dijelo od izgubljenog servisa. Hrvatski je tenisač tada poražen u dva rezultatski relativno uvjerljiva seta, iako su gledatelji dobili sasvim drugi dojam...

Problema je imao i protiv Ferrera (3/11) u Miamiju, čak s i Veićem u Domu sportova (3/13), pa će u evenutalnoj analizi uzroka nešto slabijih rezultata nakon sredine veljače morati potražiti i u ovoj statistici...

No, statistika ne pobjeđuje! Ona može poslužiti samo kao indikator za ono što se događa na terenu. Što se tiče realizacije break prilika, riječ je o jednom od najvažnijih faktora na putu do pobjede, posebno na bržim podlogama...

Što na nju utječe? Prije svega koncentracija, jer bez nje u tenisu nećete napraviti ništa. Isto tako, s pukom usredotoćenošću protivnik vam se neće baciti u naručje. Potrebno je imati plan i po mogućnost što više rezervnih rješenja. Opcija koje čuvate za presudne trenutke susreta, a koje iskusni i inteligentni igrači znaju upotrijebiti na pravi način u pravom trenutku...

Očekivati vrhunsku rutiniranost kod 20-godišnjeg mladića možda je malo i bezobrazno. Iskustvo dolazi s godinama i jedina je stvar koju u sportu nije moguće naučiti. S godinama će Čilić, baš kao i svi, naučiti da ponekad dobru ideju nije poželjno 'ispucati' kod 40-00 na servisu, već je sačuvati za važnije trenutke. Marin to još nije shvatio, ali ne treba to doživljavati tragično, već kao znak upozorenja...

Vrlo jasan i precizan znak upozorenja. Čita li ovaj tekst sigurni smo da će promisliti o napisanome, a uvjereni smo kako ni sam ne bi bio zadovoljan činjenicom da je uspio iskorisiti tek trećinu prilika koje je - naposljetku - izborio sam.
Dobra vijest je što je riječ o segmentu kojeg je vrlo lako popraviti bez većeg truda, pa očekujmo povećanu Čilićevu sposobnost za uzimanje ponuđenog. Zašto?

Zato što je riječ o normalnom dečku koji voli učiti. A statistika je uvijek bila najbolja učiteljica...