(nastavak jučerašnjeg teksta):


Ratko Tomljanović bivši je rukometaš, supruga je igrala tenis, pa nije neobično da se i Ajla inficirala sportom. Kao mala pratila je teniske treninge Hane, a kad je ona dobila individualnog trenera, isto je poželjela i mlađa sestra. Danas joj je ona najbolja frendica, jer...

- Teško je imati pravu prijateljicu u tenisu, posebno kod žena gdje uvijek vlada veliko suparništvo, iako kod muškaraca njie tako - objašnjava najmlađi član poznate obitelji.

Nije da smo se iznenadili, tenis je takav sport, naglašava individualnost i proizlazi iz nje. Zato se njemu okreću oni koji nisu mogli funkcionirati u grupnim sportovima. Primjerice, Silvija Njirić...

- Moj prvi dodir sa sportom dogodio se kroz rukomet, ali ubrzo sam shvatila da to nije za mene. Ma, nisam mogla ja mogla opstati s njima, nema šanse!

Obje su djevojke imale probleme s prilagodbom na filozofiju kolektivnog sporta, a nije im ležalo to što su im suigračice  'trošile' više lopti od njih. Ratko je priznao da je riječ o gotovo isključivim konceptima pristupa:

- U momčadi te uvijek netko može izvući, ako ti nije dobar dan - pritajiš se, zabiješ poneku kontru, zicer i igraš obranu.
U tenisu si osuđen na samog sebe, nema skrivanja.

Sport za kojeg su se mlade Zagrepčanke odlučile kao limačice vrlo je jasan u valorizaciji uloženog truda i ukupne vrijednosti. Pritom je velika prednost kao savjetnika i prijatelja imati osobu koja je slične stvari prolazila tijekom dugogodišnje vlastite karijere.

- Pokušavam joj objasniti da rezultat i poraz ponekad nije najvažniji. Primjerice, u Makarskoj je izgubila nakon propuštenih pet meč lopti, ali na svakoj od njih nije učinila ništa pogrešno, već je Savićka odigrala briljantno. Nakon susreta sam joj rekao - Ajla, ti si danas, unatoč porazu, napredovala! 

Možete mislit kako je to prihvatila onako vruća, jer Ratko veli da je u tom segmentu vrlo teška, slabo podnosi poraze, što za potencijalno vrhunskog tenisača nije nužno loša stvar. Naročito ako teži perfekcionizmu, a Ajla je takva. Nisu nam trebale riječi potvrde od strane njena oca, jer dovoljno smo vidjeli na terenu.
Na Zagreb Openu, naime, nije bilo skupljača loptica, što je uobičajena pojava za ovu razinu turnira. Igračice ih prikupljaju same, ali često se dogodi da se nakon prvog servisa žuti teniski rekvizit odbije 'ni vrit ni mimo', što nekima užasno smeta. Uostalom, u terenu loptica za vrijeme poena ne smije biti.

No, primijetio sam da Ajla točno zna gdje se loptica nalazi i iza njenih leđa, a ako se ona pomiče ili nalazi na mjestu koje nije u skladu s predviđenim u njenoj glavi - stat će usred servisa, okrenuti se i popraviti situaciju!

Riječ je o nepatvorenom primjerku perfekcionista, a njima su porazi uvijek teško padali. Susret sa Hladikovom nije odigrala kako može, ali definitivno nije bilo baš bilo onako kako si je ona zamislila. Pitali smo je kojom bi ocjenom (od 1 do 10) vrednovala taj susret, nakon duljeg razmišljanja ispalila je.

- Trojkom!

Prasnuli smo u smijeh, jer svima je bilo jasno da to definitivno nije bila trojka. Vršnjakinja joj Silvija, pak, ima potpuno drukčiji pristup kontemplaciji izgubljenog susreta.

- Nakon svakog poraza poraste mi motivacija da sljedeći put budem bolja. Osim toga, iz svakog meča nešto naučim.

Zvuči fantastično za djevojku od nepunih šesnaest godina, tenisu ionako kronično nedostaje igrača koji razmišljaju. Ajla i Silvija imaju tu crtu, ono nešto više, ne samo u ruci i koordinaciji tijela, koje ih čine toliko superiornijima svojoj generaciji. Nadarenih djevojaka kod nas je uvijek bilo, ali ove imaju  zaista sve što treba jednom prvaku.

Uostalom, kad smo postavili pitanje Ajli kako nalazi motiv za svakodnevni trening, što sportašima svih dobi i profila predstavlja jedan od najvećih problema - dobili smo blijedi pogled! Nije joj bilo jasno što želimo, kakav motiv, jer ona takvih problema nema!

Otac joj se trudi usaditi etičke i ine zakonitosti sporta, prije svega poštovanje protivnika, onoga što radi i truda koji zbog toga ulaže. Ajla upija i već sada razmišlja vrlo zdravo, a zrelošću je očarala i Silvija s kojom sam razgovarao kao s nekim trenerom ili stručnom osobom. Nekoliko minuta ranije zaista sam i pričao s Alenom Marićem, osobom koja je početkom godine posvetila stopostotnu pažnju razvoju našeg drugog teniskog dragulja, a čije trezveno razmišljanje je očito uhvatilo korijena i kod štićenice mu...

Ajla - kojoj čestitam današnji šesnaesti rođendan - i Silvija pripadnice su juniorskog vrha, ali tek nakon detaljnog 'pregleda' uvjerili smo se da se u njima krije nešto zaista posebno. Te cure sigurno neće biti prolazna priča, ne zbog Boca Ratona ili Alana Marića, ne zbog Silvija Njirića ili Ratka Tomaljnovića... već zato što u glavama imaju nešto što većina drugih nema - ljubav prema onome što rade i zrelo razmišljanje odraslih osoba...

I dok Silvija obožava Federera i napadački tenis kojeg pretpostavlja obrambenom Rafe Nadala, Ajlin igrački uzor je Justine Henin zbog raznovrsnosti kojoj i sama teži, te Murray i Čilić.

- Andy zato što je savršen taktičar, a Čilić jer do detalja prouči igru protivnika...

Hvala lijepa na odgovoru i upotpunjavanju slike o budućim prvakinjama. Imaju sve što im treba za razvoj, imaju glavu, ruke i noge, a najviše od svega imaju - jedna drugu!

- Ne poznajemo se previše, uglavnom s turnira, ali dobro je što ćemo jedna drugu ubuduće 'gurati' prema naprijed!

A gdje je to? Nijednoj nismo postavili pitanje o ciljevima karijere, jer valjda je jasno što žele cure koje s petnaest godina zađu u juniorski top 10, a u seniorskom nauče pobjeđivati pet i šest stotina bolje rangirane protivnice! Završit ćemo stoga, s riječima rukometnog olimpijskog pobjednika:

- Lagao bih kad bih rekao da od Ajle ne očekujem osvajanje grand slam turnira sa osamnest ili devetnaest!

Pritisak? Mlađa kćer Tomljanović ne priznaje takvu retoriku, valjda zato jer je nasljedila od oca:

- U tenisu uvijek postoji pritisak, to je takav sport. On je tu ako si ga sam stvoriš. Ja ga na Ajlu sigurno neću stavljati, jer u njoj ne vidim kasicu prasicu, a nisam tako ni odgojen!

Mala ionako nije jedna od onih koja će se brže-bolje hvatati alibi-rukavca. Uostalom, sama je odbacila priču o nervozi kao uzroku poraza u prvom kolu Majolinog challengera:

- Nikakva nervoza, prilagodba ili faktor povratka u rodni grad nije imao ulogu. Sve sam to već proživjela prošle godine.

Pritisak postoji ako si sam ga stvoriš sam. A to čine samo ljudi nesigurni u svoje sposobnosti.
Silvija i Ajla nemaju razloga biti takve...