Taj dvadesetpetogodišnji Tajvanac u Pekingu je odriješio igračinu poput Andya Murraya prava na olimpijsku medalju. Bacio je u nesvijest i mladog Škota i vječito anksioznu britansku sportsku javnosti, a ponajviše - sebe!
Neki od nas dotad su ga pamtili uglavnom po nevjerojatnoj sposobnosti spašavanja protivnikovih break prilika, ostalima je uglavnom bio smiješan. Valjda zbog prezime. A i dolazi s Tajvana, pa "zar tamo ima uopće ima teniskih terena?"...

Otprilike pola godine nakon incidenta s Murrayem, uzeo je novu žrtvu iz samog vrha muškog tenisa: Davida Nalbandiana!
U pet setova nevjerojatnih osam puta uzimao mu je početni udarac, vraćavši se i kad su ga mnogi vidjeli u presudnom knockdownu. Nalbandian je vodio 2:1 u setovima, ali četvrti set Lu je riješio u svoju korist sa 7 osvojenih gemova naprema 5. Logično bi bilo obratno, iskustvo i kvaliteta bila je na suprotnoj strani...

Nalbandian je, kažu neki stručnjaci, pogriješio što je igrao u Sydneyu tjedan prije Australiana. Pogriješio je, kažu, što ga je osvojio!? Uspjeh ga je, navodno, emocionalno ispraznio...
Što to znači, da je protiv Tajvanca prostajao meč na terenu? Ne, nije slučajno. Yen-Hsun Lu drugi put u ne tako velikom razdoblju ubio je teniskog Golijata. I baš nas briga za Nalbandiana i njegove probleme. Nova azijska zvijezda servirala je pjesmovite "can openere" u ključnim trenucima, i to je ono što se u tenisu broji. To je takav sport, uvijek pobjeđuje bolji, isprike nema. Reli, gole tete ili emocionalna praznina - nitko te ne pita kada u drugom kolu ispadneš od šezdesetog na svijetu. "Tamo nekog" momka koji je Nalbandianu ubacio 51 winner. Robredo će ga, valjda, shvatiti za ozbiljno...

A ozbiljno će sigurno biti shvaćen Fabrice Santoro, teniski veteran o čijem bismo tenisu mogli napisati knjigu, a ne priču. Divota je gledati s koliko inteligencije pronalazi put do pobjede protiv igrača s kojima, na papiru, ne bi smio stati u istu rečenicu. Nakon što se poigrao s J.C. Ferrerom u prvom kolu, sada je u ždrijebu prekrižio i Kohlschreibera! U teniskim statistikama ostat će zauvijek zabilježeno da je njemački tenisač izgubio susret u kojem je zabio 94 winnera!(!?) Susret u kojem se 97 puta pojavio na mreži osvojivši respektabilnih 74% poena s te pozicije...
Eto, to je Fabrice Santoro! Ne zovu ga uzalud "le magicien", jer samo pravi čarobnjak može dobiti meč uz takve statističke podatke...

Statistici zanimljiv je i Francuz Pau-Henry Mathieu. Jednom choker - vazda choker! Amer Delic, naime, dva i pol seta nije znao kuda bi sa sobom, gemove je skupljao na kapaljku, i uglavnom slušao prepucavanje njegovih (riječ je o naturaliziranom Amerikancu bosanskih korijena) i srpskih navijača. No, čovjek s ponajviše prokockanih pobjeda valjda se sjetio da je protiv Amerikanaca izgubio već brdo mečeva i uplašio se - pobjede!
Takav je tenis. Uzalud vam raspali protivnik koji jedva čeka pobjeći u svlačionicu (navijači su iritirali i na ovom meču!), ako ne znate meč privesti kraju. Mathieu to, dokazano, ne zna...
Naposljetku na Đokovića ide Amer Delic, dramatična završnica (9-7) petog seta pripala je njemu, u što ionako nitko nije sumnjao. Najmanje Mathieu...

Sumnja li tko u spektakl u susretu Federera i Safina? Priče o polufinalu 2005. kada je Rus tada nedodirljivom Rogeru spašavao meč lopte i naposljetku senzacionalno dobio u petom setu već su se zavrtile. Safin je, naime, uvjerljivo odradio posao protiv Garcie-Lopeza, a još je impresivniji bio drugi igrač svijeta. Korolev je dečko koji uglavnom zna samo lopticu udarati, što jače udarati, a takve je Federer uvijek najviše volio.
Dva su dana do velikom meča u Rod Laver Areni. Rezervirajte petkovo jutro, između 11 i 14 sati nemojte ništa raditi. Mogli biste požaliti propustite li ovaj meč...