, sestra Dinara je ostvarila san.

- Nije da sam to zamišljala baš ovako, ali dobro...

Serena Williams više nije prva, što i nije toliko važno. Ionako je to to bila tek jedanaest tjedana u nizu, a na jednoj nozi se ne brane bodovi...

Dogodilo se nepunih devet godina nakon Maratovog poigravanja sa Samprasom u finalu US Opena i posljedičnog preuzimanja prvog mjesta na ATP ljestvici, a samo koji dan poslije susreta u kojem je propustio dvostruki break u trećem setu time uklonivši i posljednji oblačić sumnje onima koji nisu vjerovali odluci o umirovljenju...

S njime nikad ništa nije bilo nemoguće, ali od čovjeka kojeg je Ivanišević označio kao jedinog pravog nasljednika titule najvećeg uništavača reketa - tada smo očekivali više od mlako bačenog rekvizita i rezignirano spuštene glave. Uostalom, dva tjedna ranije, u Indian Wellsu, bez ispaljenog metka izgubio je od Johna Isnera...

- Dosada, živa dosada! Ni u jednom trenutku se nisam dobro osjećao na terenu...

Iskren do boli, kao i sestra. Nije prošlo mnogo otkad je ispred hrpe novinara samu sebe propisno izvrijeđala:

- Glupa sam! - vikala je tada Dinara, iako je pobijedila.

Ali, takvi su Safini, uvijek posebni i nijansu drukčiji od ostalih. Tek toliko da ih se isprve bespovratno zavoli...

Prije osam i pol godina Marat je ostvario san oca Mikhaila, vlasnika jednog moskovskog teniskog kluba. S obzirom da je majka Rauza trenerica, kakvog su im djeca uopće imala izbora?

"Tenis je ono što ćete jesti za doručak, ručak i večeru" obećali su svojim klincima roditelji tatarskog porijekla, a muslimanske vjeroispovjesti.

No, Marat i Dinara nikada nisu bili previše oduševljeni takvom filozofijom. Iako islamske vjeroispovijesti, ostali su takvi samo na papiru.

- Da, službeno sam musliman. Tako me pišu.

Tako su ga, samo, pisali. Fanatizam? Gdje ćete boljeg primjera da su predrasude i stereotipi najgora pošast modernog čovječanstva. Djeca Safini imali su sve, samo im je nedostajala luda usredotočenost na cilj. Naročito Maratu...

Skoro devet godina prošlo je otkad je kao klinac oduševio svijet. Na vrhu je proveo tek nekoliko tjedana a sljedeći Grand slam turnir osvojio tek 2005. No, uvijek je imao poseban tretman. Ozljedama, alkoholu, ženama i partijima unatoč, Marat je uvijek bio jedna od glavnih zvijezda. Svi su znali da može strašno mnogo, a posebno im se dopadala ta njegova pomalo arogantna lijenost prema samome sebi...

Dinara je jednom otvorila dušu:

- Uspjeh je lijep, ali tenis je sve što u životu znamo. Nema prijatelja, nema ničega. Samo tenis.

Maratu to nikada nije bilo dovoljno, a šest godina mlađa seka tek treba početi živjeti. Djeca su joj, kaže, vrlo bitna. Imati djecu...
Koliko će s takvim stavom biti na vrhu? Koga briga, uopće nije važno. Safini su takvi kakvi jesu, posebni, ludi, sa specifičnim stavom prema životu. Samo se Marat može na novinskoj konferenciji pojaviti sa modricama koje je zaradio od slučajnog prolaznika na ulicama Moskve. Samo Dinara ima dovoljno 'spaljen' mentalni sklop za sesiju samoponižavanja nakon jedne od važnijih pobjeda karijere...

- Nisam to htjela na ovaj način! - rekla je jučer, kad su je obavijestili da je u Marbelli ozlijeđena Serena ponovo izgubila i da će od 20. travnja biti ono o čemu je sanjala otkad je njen najveći životni idol oteo srca teniskih fanova diljem svijeta. Prije gotovo devet godina...

Dinara obožava svog starijeg bracu, ali njen rezultat Maratu nije najvažnija stvar na svijetu. Kad je igrala završne mečeve Australije, požalila se kako je buraz nije ni nazvao.
Ljubomora?

Ma kakvi... Čovjeku je jednostavno dosadilo, sve mu već pomalo ide na živce. Igrači sa servisom od 230 kilometara na sat, tenisači koji vraćaju svaku lopticu i ne odustaju ni kod 5-2 i 40-15.
U godini toliko važnoj za povijest njegove loze...

Ali, i to su Safini. Nepredvidivi i potpuno posebni. Kao pravi Tatari: pojave se, isčupaju srce i odu...
Do sljedeće prilike...