Na kraju pretposljednjeg muškog dana - razočaranje. Roddick je, budimo realni, ipak samo Federerova kuja. Velika, poslušna kuja. Pustimo brojeve na stranu, poslušajmo riječi iz prve ruke:

- Igrali smo dvadeset puta, ali uvijek je bio drukčiji!

Kaže užasno zabrinuti Roger, strah ga je ishoda finala, hoće li pred očima Velikog Petea i službeno postati dostojan titule koju mu je odavno oteo. Imena Najvećeg...

Ok, ajmo sad bar na trenutak prestat bit patetični. Uostalom, što ćemo vam reći novog o Rogeru Federeru? Imamo par redaka, ali to čuvamo za posebne trenutke. Neću patetiku u svoju butigu!

Federer da se boji? Pa, nema Nadala, sada može biti muškarac kakvoga je Mirka sanjala, otac i uzor djetetu. Roddicka je dobio osamnaest (čitaj: 18) puta u dvadeset pokušaja, a mi sad očekujemo nekakvu inteligentu izjavu na tu temu. Ali, uspio je...

- Uvijek mi se suprotstavio s drukčijim gameplanom! Kad smo igrali 2003., stajao je dosta izvan osnovne na servisu, a onda je jedne godine gurao chip&charge. Igrali smo i kada je igrao servis-volej na prvom i drugom servisu. Pokušavao je svašta, ali radujem se svakom našem susretu zato što uvijek ostavi sve na terenu.

Naravno da se raduje, kada je devedeset posto sjećanja ugodnih. Recimo, Australija 2007. Na to je vjerojatno mislio. Roddick je tada imao novog trenera i dijabolični plan zaustavljanja Fedexa u polufinalu. Uhvatio je šest gemova, SV A-Rod raspao se poput leteće mete Ante Glasnovića...

I zato je prva emocija nakon Murrayeva poraza bila odmahivanje rukom. Sve nam je jasno, pišljivi Rođo, Rogeru mogu odmah uručiti pehar. Jer, Roddick nema šanse.

Kakva glupost, kakva bedastoća! Bez obzira na 2-18 i dva poraza u finalu Wimblya od istog čovjeka (2004., 2005.), prespavana noć nudi potpuno drukčiju perspektivu. Andy će, to je barem sigurno, ostaviti jetru, slezenu i koliko god još bude trebalo iznutrica da bi pronašao dobitnu formulu. Onu koju je u ne tako davnom Miamiju (2008.) uspio pretvoriti u djelo. A sastojala se uglavnom od dobrog serviranja...

- Mogu se samo diviti njegovu servisu.

Možemo svi. To je ključ, prvi i drugi servis, podjednako opasni, razmontirali su i najjači reternerski blok modernog tenisa.

- Federer je ok na povratu, ali ništa posebno.

Tako je govorio Murray nakon poraza. I ponudio veliku priliku Roddicku. Kažu - treća sreća. Bljuv... Sreća nema ništa s tim! Roddick je u jednom trenutku polufinala bio na 80% ubačene prve serve. Na travi, suncem ispeglanoj travi. Što mu još treba da ispuni jedini cilj zbog čijeg bi neostvarivanja po završetku karijere mogao plakati?

Uvijek je izlazio drukčiji, takav će biti i u nedjelju u 14 sati po griničkom vremenu. S razrađenim paklenim planom kako izbrisati već ispisanu povijest i razočarati sunarodnjaka Samprasa. Iz čistog inata...