Frank Dančević je igrao finale Eastbournea, Magdalena Rybarikova uzela Birmingham, James Blake bio u finalu Queen'sa, Tamarine Tanasugarn obranila Hertogenbosch... svi navedeni obilježili su svojim igrama protekla dva tjedna koja su bila uvod Wimbledonu i znate li što ima  je još zajedničko ?
Nakon prvog dana Grand Slama svi su postali turisti u Londonu!
 
Ovo pišem jer sam još pod dojmom tenisa kojeg sam danas gledao na toj travi koja sve vise sliči nekoj morbidnoj zelenoj zemlji... slice je praktički beskoristan, a nekad je bio glavno oružje, na mrežu smiju ići samo najhrabriji jer svako pasira svakog, Federer igra 20 izmjena s Luom, zemljaši koji još imaju leš na tenisicama skidaju favorite, a nekad su dolazili pokupiti lovu za prvo kolo...
 
Znam, ne otkrivam toplu vodu jer se već dulje bruji o travi koja je sve sporija, o lopticama koje su u otvorenoj kutiji danima unaprijed, ali mene najviše muči sto ne shvačam postojanje ta dva tjedna na travi kao uvod za turnir koji mnogi zovu najbitniji.

Queen's je zadnja oaza brze trave, carstvo kratkih izmjena, zbrajanja aseva, sliceva koji bacaju igrače na koljena u pokušaju hvatanja loptice, ali što to vrijedi kad igrači koji drže lakoćom servis na takvoj pravoj travi na vimbledonskoj mogu slično samo sanjat, dapače, sa istim stilom bi skupljali gemove.

Hertogenbosch su prošli tjedan u finalu igrali kvalifikant i čovjek koji je svojim rankingom srušio sve rekorde s obzirom da mu je turnir prije tog bio na futures razini, a to nije slučajnost! Većina jakih tenisača preskače zadnji tjedan, a oni koji dođu zbog garancija vrlo brzo ispadnu zbog "lošeg dana"... A sve se to događa zato što svaki turnir ima drukčiju travu, drukčije loptice i nijedan te ne može pripremit za taj najbitniji dvotjedni turnir kojeg su ponosni i tradicionalni  Britanci pretvorili u podlogu koja omogučava jednom Koellereru da vodi 2:0 u setovima, iako je prethodna dva tjedna skupljao gemove!
 
Htjeli su maknut volej i servise, mečeve u kojima break lopta ima veće značenje nego bilo gdje drugdje na svijetu, gdje oni koji dođu sa spinom na većinu loptica ne stignu ni zamahnut reketom i dobili su turnir na kojeg možes komotno doći sa zemljaškog challengera i uz par treninga prilagodit se uvjetima, ionako će ti protivnik biti zemljaš poput tebe, a dobar ždrijeb je najčešće tenisač koji ima samo servis i volej. Ironij ? Žalosna istina...
 
Wimbledon je izgubio čar ma koliko mi šutjeli o tome, čak više neće biti odlaganja i prekida velikih mečeva zbog kiše što je zaštitni znak ovog turnira i često dio najboljih priča (sjetite se Gorana i puta do naslova) i makar njihova uprava trubi kako je krov dobro rješenje i dobra stvar to su samo prazne floskule. Jedini razlog su TV prava i novac! Nije to sramota, ali kad ti neka nacija toliko ističe svoju tradiciju dođe ti u ovakvim trenucima da im sve ovo dobro utrljaš u nos..
 
Za kraj jedno pretjerivanje, ali moram si dopustiti istaknuti do čega je došlo - na RG-u Nadal se često žalio kako je glavni teren prebrz i ima pravo, to je alibi leš, beton prekriven tankim slojem zemlje kojeg često otpuhne jaki vjetar i desi se to da čak ni on ne može normalno proklizat iako to radi i na hardu. To je turnir na kojem je Henman servis-volej igrom došao do polufinala, danas takav stil na Wimbledonu pada u prvim kolima, a ima zemljaša koji imaju veće izglede na Terenu broj 1 nego na u Chatrieru.

Pretjerivanje, ma kakvo pretjerivanje?! Pa *ebo ja sebe ako danas Sampras ne bi imao više šanse na French Openu nego na Wimbledonu, da prostite...