i ponašanja publike na središnjem terenu, pustio je brigu na veselje, prisjetivši se i nekih starih grijeha:

- Mislim da Francuzi ne vole vidjeti kada pobjedi Španjolac. Jedini navijači gori od francuskih su oni iz - Pariza! Oni to kažu sebi samima, a stvarno je tako. Zapravo su glupi, jer željeti nečiji poraz je ohol način zabave koji, u stvari, razotkriva svu glupost ljudi koji sebe smatraju superiornima!

Pitate se što je navelo Tonija na takvu provalu iskrenosti? Nenormalno navijanje protiv Nadala u Soderlingovoj pobjedi, navijanje koje je zasmetalo čak i samom Rafi, momku koji rijetko kada prigovara. Sada je imao razloga, jer ujak mu je u pravu: svršavali su od sreće već od same pomisli da će ispasti tenisač koji je četiri puta zaredom uzimao njihov najvažniji turnir. Pritom su zaboravili da se nalazio u misiji koju nitko nikada u povijesti nije uspio izvršiti, a oni su mogli postati dijelom tog spektakularnog povijesnot pothvata.

Ali, što očekivati od mentalnog sklopa ljudi koji su krajem prošle sezone Rafu žestoko izviždali nakon predaje susreta Davydenku u Bercyu, četvrte u karijeri i prve nakon 2007.?! Jedan od najvećih boraca i sportaša današnjice tada je dobio tretman kakvog ne bi zaslužili ni najveći prevaranti ovoga sporta. Kao što Toni reče...