- Ponosan sam, ali bio bih još ponosniji kada bih se ubacio između Rafe i Rogera!

I koliko god to nekima zvučalo drsko, dečko ima potpuno pravo tako razmišljati. U sljedećih dva mjeseca, do završetka Wimbledona, Andy ima za obraniti samo 800 bodova, što je 2150 manje od salda kojeg treba spasiti Federer. Malo previše, zar ne?

Uostalom, zasad još drugi igrač svijeta nije osvojio veliki turnir (osim US Opena prošle godine) od 2007., ove godine nije osvojio baš ništa, a tenis mu izgleda sve više zabrinjavajuće. Naravno, samo u smislu usporedbe s ostalim pripadnicima Velike četvorke... 

U tom bi svjetlu, zapravo, Federer na drugom mjestu početkom srpnja bilo poprilično iznenađenje! Škot je u svoje džoker-razdoblje ušao bez opterećenja, ali s velikim ambicijama, uostalom - cilj mu je postati prvim tenisačem svijeta. Rafa je trenutno zaista daleko odmakao od konkurencije, ali kad završi zemljana sezona, razlika između njegove i druge stepenice trebala bi se progresivno smanjivati...

A gdje je u toj priči Novak Đoković? Ne, nismo ga zaboravili, već ga čuvamo za konačan touche. Srpski tenisač koji je treće mjesto jučer izgubio nakon više od dvije godine, do Wimbledona ima za obraniti solidnu svotu, ali njegov 'lovačko' razdoblje trebalo bi početi baš u All England Clubu gdje je 2008. ispao već u drugom kolu, što će ove godine jamačno debelo premašiti. Njegov 'prazan hod' nije ni izbliza toliko dug kao Murrayev, jer već krajem srpnja morat će se pošteno oznojiti za očuvanje bodova iz Cincinnatija (polufinale), ali do tada će graditi zalihu koja bi možda mogla biti dovoljna i za pomalo nevjerojatan rasplet...

...guranje Federera na četvrto mjesto!? Da nam je netko ponudio ovakvu teoriju prije... pa, recimo, godinu dana, kada je švicarski genijalac pripremao posljednji pokušaj napada na Nadalovu nedodirljivost, rekli bismo: no way! Nema šanse...
Ali, Fed je već u Roland Garrosu dobio jednu od najtežih pljuski u karijeri (četiri osvojena gema u finalu) koju je ubrzo naslijedila još veća (izgubljen i Wimbledon) i baš negdje u tom razdoblju dogodio se početak onoga što se danas čini kao realan rasplet: prednost Rogera pred Murrayem i Đokovićem iznosi tek nešto više od tisuću bodova, što nam se čini prevelikim pritiskom za čovjeka koji je posljednjih mjeseci pokazao da na njega baš i ne reagira vrhunski.