Rusija bez Davydenka i Tursunova. Dakle, da podsjetimo, pričamo o četvrtfinalu Svjetske skupine Davis Cupa. Nešto smrdi...

Smrdi, smrdi! Kalendar ne da je nakrcan već se raspada. Staviti ovako važne mečeve samo pet dana poslije završetka Wimbledona smrtna je presuda za punu atraktivnost, jer neki tenisači uvijek će reprezentaciji pretpostaviti svoj vlastiti uspjeh. Što je i okej, ako pitate nas. Osim ako se zovete Roger Federer, a nikada niste napravili ništa sa Švicarskom. Koja bi bila jedna od najjačih na svijetu kada bi Njegova Visost htjela igrati...

Naravno, Roger ima jako dobre razloge što već godinama ga hvataju leđa, umor, drugi planovi i kojekakva objašnjenja baš u vrijeme kada bi trebao igrati za čast. Od ove godine i za ATP bodove! No, ne uklapa mu se u raspored, što je za Fedexa vrlo važna stavka u teniskom životu. Za vrijeme Wimbledona, podsjećamo, na tu je temu progovorio nekoliko zanimljivih rečenica. Jednom se dotkanuo i neigranja Rafe, džentlmenski sugerirajući da za takav rasplet dobar dio zasluga pripada i samom Nadalu te njegovu timu...

On, stoga, rijetko kada ima takvih problema. Definitivno ne igra često kao neki drugi vrhunski sportaši, ali za to ima i dobro opravdanje. A sada će igrati još i rijeđe, što nije loš rasplet i za navijače. Da ga se svi skupa zaželimo...
No, Davis Cupu nedostaje, u tome se moramo složiti. Izbornik i švicarska javnost godinama su imali možda i previše razumijevanja, ali jednom će puknuti. Roger uglavnom odlučuje hoće li nastupati ovisno o težini ždrijeba, a Ameri u gostima nisu mu se svidjeli. Leđa su postala bolna...

I što sada? Pogledajte listu izostanaka za DC vikend koji počinje danas. Ozljede i kojekakve ostale tegobe učinile su gotovo svaku reprezentaciju znatno oslabljenom. Kalendar je veliki problem muškog tenisa, prenakrcanost ubija draž, a nažalost i fizičku spremu samih igrača.

Međutim, uvijek imate tipove poput Mardya Fisha. Iako pravi singl meč nije odigrao od 2004., a pomagao uskakavši kao kakva rezerva, opet se odazvao brzo poput munje. Dapače, već u nedjelju saznao je da će putovati u Hrvatsku i nije ni časa časio.

Koliko mu je to odmoglo ili pomoglo, činjenica da se pripremao biti prvi nositelj turnira kojeg bi realno mogao i osvojiti, a onda se morao posvetiti nečemu skroz drugome, zemljanom meču u dvorani na drugom kraju Oceana?

- Dobio sam poziv u nedjelju popodne nekoliko sati nakon Andyeva meča, odmah sam uskočio na sljedeći let! Uzbuđen sam, takva mi je bila uloga zadnjih godina da uskočim svake godine kada je bilo potrebno.

Kod Amera je to tako. I bez obzira što je Roddick već dan-dva kasnije viđen u opuštenom shoppingu New Yorkom sa novopočenom suprugom, vjerujte kako bi bio u Hrvatskoj da je za to bilo ikakve mogućnosti. Odnosno, da se osjećao sposobnim pomoći.

Davis Cup je ipak nešto drugo. U većini zemalja nije toliko komplicirana priča kao kod nas gdje 'izdajnici' poput Karlovića nastaju uglavnom umjetnim putem. I kako nastaju, tako nestaju. Ivo je danas naš možda i presudni faktor, čovjek kojeg je Hrvatska konačno zavoljela, iako je to trebala učiniti godinama ranije. Onako kako je Švicarska zagrlila Federera iako osjećaj nije uvijek bio obostran..