Početkom godine vodeće face teniskog svijeta pokrenuli su lavinu prigovora na najnoviju ITF-ovu antidopinšku politiku koja je brutalno zadirala u sferu osobnog života svakog od vrhunskih igrača. Andy Murray i Serena Williams bili su među najglasnijima, a mi smo im izrazili potpunu podršku, smatrajući očuvanje osnovnih ljudskih prava najvećim zadatkom moderne civilizacije u kojoj sport zauzima vrlo važno mjesto...

Agassi: sumnjivi su im i losioni
Dan nakon što je na dopinškom testu pao još jedan istaknuti igrač, prisiljeni smo preispitati svoje liberalne statove. Richard Gasquet - tako sugerira 'uzorak A' dopinškog testa napravljenog prije mjesec i pol u Miamiju - ogriješio se o vrlo opsežan ITF-ov antidopinški pravilnik, mnogo opsežniji nego što je bio u vrijeme Andrea Agassija, koji je svojevremeno ustvrdio da se moderni tenisač mora brinuti i oko korištene kreme i losiona, kako zbog evenutalno zabaranjenih sastojaka ne bi bio optužen za namjerno uzimanje stimulansa...

I nije bio daleko od istine. Nedavni primjer Filippa Volandrija potvrđuje kako je gotovo nemoguće pratiti usklađenost s pravilima svega što u svakodnevnom životu tenisači koriste. Talijan je prije koji mjesec suspendiran zbog testa obavljenog prošle godine - u urinu je utvrđena nedopuštena količina zabranjene supstance za koju se ispostavilo da se nalazi u lijeku protiv astme od koje Pippo boluje.

Puerta dvaput pao
Međutim... uvijek postoji neki 'međutim'! Nije Volandri prvi koji je čudnu razinu salbutamola opravdao astmom, a i slabo zainteresiranom promatraču mora biti barem malo neobična količina igrača oboljelih od te ne baš raširene bolesti dišnih puteva. Na kraju krajeva - iskustvo govori da oprez nije neopravdan.

Muški tenis u novom tisućljeću zaista jest izgubio mnogo na ugledu zbog brojnih dopinških afera. Najpoznatije smo pobrojali u priloženoj tablici, a ovdje ćemo spomenuti Kordu, Chelu, Canasa, Coriju i - najpoznatijeg - Mariana Puertu!

Čovjek je 2005. iz relativne anonimnosti došao do finala Roland Garrosa, a brzinom kojom je bljesnuo se i ugasio. Dobio  je osmogodišnju suspenziju jer je pozitivan antidopinški test te godine bio njegov već drugi u karijeri (prvi se dogodio 2003.). Morao je vratiti zaradu, oduzeli su mu bodove, a zauvijek je narušen i moralni integritet svih argentinskih tenisača. Nakon povratka, koji se dogodio šest godina prerano (prihvaćena žalba na Međunarodnom sudu za sport), nikada nije došao ni blizu ponavljanju uspjeha takvog razmjera...




Iako međunarodna teniska organizacija i ATP s ublaživanjem kazne nisu imali veze, njihovo je tjeme u desetljetnoj borbi prilično putreno. Sigurno se, naime, sjećate afere galaktičkih razmjera koju je umirovljeni švedski tenisač Magnus Norman pokrenuo objavljivanjem knjige Tennis off the record. U njoj je, surađujući s dvojicom novinara, otkrio šokantne podatke o ATP-ovom prikrivanju devet pozitivnih testova na zabranjeni hormon nandrolon. Samo je jedan od tenisača bio kažnjen, Bohdan Ulichrach iz Slovačke odslužio je robiju i za druge, među kojima je - prema nekim vrlo čvrstim indicijama - bio i Andre Agassi!

Normanovo otkriće
Logično, dakle, zvuči vrlo uvjerljiva teorija (potkrijepljena opsežnim dokaznim materijalom) da je organizacija muških profića odlučila spasiti ionako narušen ugled tenisa kao sporta u kojem se do vrhunskih rezultata počesto dolazi zabranjenim putevima. Službeno objašnjenje ATP-a bilo je na razini priče iz dječjeg vrtića, a spomenuta švedska ekipa vrlo ga je jednostavno 'proaktala' lagano dostupnim protuargumentima...

Da je doping zaista zamjetna crna mrlja na sve krhkijem tijelu svjetskog tenisa pokazale su i pomalo bezobrazne insinuacije o upitnosti legalnosti Nadalovog uspona i njegove dotad (i dosad) neviđene fizičke pripremljenosti te impresivne muskulature.
Kada je 2006. javnost upoznala dr. Fuentesa, zaposlenika ozloglašenog 'madridskog laboratorija' u kojem je pronađeno brdo anaboličkih steroida, uzoraka krvne plazme, hormona rasta i ostalih zabranjenih supstanci, nije prošlo mnogo otkad su najpronicljiviji od pronicljivih Rafu počeli povezavati sa spomenutim gospodinom. Ujak Miguel-Angel navodno je još od vremena kada je igrao za Barcelonu imao kontakte s Fuentesom, pa se postavljalo legitimno pitanje: je li ga upoznao i sa svojim nećakom?...

Odgovor nikada nije pronađen i dok ga ne saznamo nemamo ga pravo optuživati zbog pomalo nadljudskih sposobnosti da iz tijela izvuče dvjesto posto mogućnosti u trenucima kada mu protivnici dišu na škrge. Ne smijemo optuživati, ali imamo svako pravo propitivati. Pa čak i ako to ne bismo htjeli. Svi bismo radije vjerovali da doping nije problem tenisa već atletike i nekih drugih sportova. Ali, nažalost, tomu nije baš tako. Nekoliko puta svake godine iznova se u to uvjeravamo...


ITF-ov popis zabranjenih supstanci

Antidopinški program