Čudno zvuči podatak da je Safinu samo 29, a već je odlučio mahnuti. Uglavnom su ga zaobilazile ozljede, u usporedbi s nekim drugim tenisačima bio je blagoslovljen zdravljem. Fizičkim...

I psihičko je bilo sasvim u redu. Čovjek je možda emotivnije od ostalih proživljavao svoj teniski život i amplitude koje je on nosio, možda je nekad bio previše iskren, no nitko nema pravo reći da smo ispratili čovjeka zrelog za umobolnicu. Iako su takve priče o Safinu kružile još od davne 2005. Tada je, naime, posljednji put pokazao da cijeni dar koji je dobio od prirode...

Priča o Maratu Safinu sada izgleda završenom, poljupci koje su mu na obraz nabacili u Bercyu Đoković, Karlović, El Aynaoui, Carlos Costa i Marc Rosset zaokružili su sliku o jednoj čudnoj, nedorečenoj karijeri. Otišao je, sretno mu bilo, ionako ćemo ga uskoro zaboraviti. Kao i većinu njih.
Vječita će ostati tek priča koju ćemo vam sada ispričati...

Tenisači se pozdravljaju s Maratom nakon poraza od Del Potra


Princ u plamenu

Ovo je štorija o najboljim osnovnoškolskim prijateljima Danijelu i Robertu. Prvi je vrlo rano počeo sazrijevati, otprilike kada mu je otac izgubio posao, otišao na prvu liniju bojišnice i ostavio prestravljenoj supruzi zadatak da sazna kako se lonac čušpazja s mahunama može razvući na tri dana u tjednu.
Trebalo je platiti račune, a jednoga dana možda ostane dovoljno viška i za televizor u boji.

Danijel je sanjao taj trenutak. Skupljao je petice u školi misleći da će time zaraditi bonus kod Onog Gore Bradatog. Vidjet će koliko se trudi, nagraditi ga slikom Gorana Ivaniševića u više od dva tona, a završi li i šesti razred s prosjekom ocjena 5,0... tko zna, možda mu se za nagradu ukaže i pravi, pravcati teniski reket!

 

Slika je trajala tek nekoliko sekundi, prije nego bi se od silne želje razbila u komadiće izgrebanog plastičnjaka. Bio je crn, malen, ružan i grub - pored Robijeva Princea izgledao je groteskno i nedostojanstveno.

Drugog, međutim, nije imao i zato ga je tako volio. Znao je da će mu Robi pažljivo sagrađenim forhendom - onako kako ga je naučio skupocjeni trener, dobar poznanik njegova tate koji je tijekom rata sklapao poznanstva u Švedskoj - i teškom, pravom pravcatom, a ne spužvastom lopticom, iz ruke izbiti njegova plastičnog ljubimca...

Četiri godine kasnije, Danijel je Gorana u finalu Wimbledona gledao u boji. Na televizoru u boji. Robert se trijeznio od sinoćnje pijanke sa pet godina starijim 'prijateljima' koji su uvijek zaudarali na neki neobičan dim. Nije više znao pravilno izvesti forhend niti ga je zanimalo gledati kako donedavno najbolji prijatelj pred njime oponaša servis svoga novog idola...
Danijel je još uvijek igrao s plastičnjakom, a zbog pomisli o kupnji polovnog reketa od grafita putem oglasnika, obično bi dobio kaznu jednostanog klečanja u kutu. 

Jednoga jutra, hodajući po kruh i mlijeko u trgovinu, bacio je pogled susjedu u dvorište. Taman je spaljivao smeće, na vrhu hrpe presijavao se Prince, nije mu više trebao. Tenis ionako nije bio njegov izbor...

ZANIMLJIVOSTI O SAFINOVOJ 12-GODIŠNJOJ PROFESIONALNOJ KARIJERI:

OSVOJIO JE 13 ATP I 2 GRAND SLAM TURNIRA;
POSLJEDNJU TITULU UHVATIO JE DAVNE 2005. GODINE
PRVI SENIORSKI MEČ ODIGRAO JE 1996. U KVALIFIKACIJAMA SATELITA U KARTAGENI; POBIJEDIO JE
OD TURNIRSKIH NAGRADA ZARADIO JE PREKO 14 MILIJUNA DOLARA
20. STUDENOG 2000. PRVI PUT JE ZASJEO NA ČELO ATP LJESTVICE
2007. SE USPEO NA ŠESTI NAJVIŠI VRH NA SVIJETU, CHO-YU NA HIMALAJI
PREMA VLASTITOJ PROCJENI, OD 2005. GODINE DO DANAS JE RAZBIO OKO 300 REKETA
KARIJERU JE ZAVRŠIO PORAZOM OD DEL POTRA U 2.KOLU PARIZA, TURNIRA KOJEGA JE TRIPUT OSVAJAO