...tijekom cijelog hrvatskog finala, ali i turnira kojeg je osvojio bez izgubljenog seta - dominantno, nedodirljivo. Kad bi započeli s klasičnom prispodobom o igri mačke i miša, prevarili bismo vas - miš u toj priči ima barem male šanse za bijeg od sudbe klete. Ančić izlaza iz protivnikove turbine nije imao, bio je gažen forhendom, bekendom, pasingom, servisom... Čilić je radio što je zamislio!
Samo je mali dio susreta Splićanin izgledao kao da bi mogao susret produljiti na tri seta, onaj dio susreta u kojem tri puta zaredom nije izgubio servis.

Deset propuštenih prilika
A počelo je potpuno drukčije, Čilić je prvi servirao, u igri koja je trajala punih jedanaest minuta spasio je sedam break prilika! Potom je i sam propustio dvije, no bez previše nerviranja, nastavio je po svom - dvije igre kasnije, već je bio u prednosti, a uskoro je i servirao za set. Prvi put kod 5-1, drugi put, uspješnije, pri rezultatu 5-3.

Ančić je u prvom setu ukupno u vjetar bacio deset break lopti, zapravo, pričekajte malo... Trebali bismo preoblikovati prethodnu rečenicu. Marin je spasio deset situacija u kojima je bio poen od gubitka početnog udarca! Zaista jest, imao je apsolutnu kontrolu, smiren kao i uvijek, bez obzira što je igrao u prvom hrvatskom finalu u modernoj državoj povijesti, na većinu takvih Ančićevih prilika reagirao bi sjajnim servisom.

Naposljetku, kad pobjednik završi sa 35 izravnih poena u susretu od dva seta, a jedan Mario Ančić s nevjerojatnom statistikom od 10 bezuspješnih izlazaka na mrežu (!!?), teško je napisati izvještaj koji nije jednosmjeran. Za svaki slučaj, u bilježnici smo debelo podcrtali Marinovo vodstvo od 2-0 i 30-00 protiv servisa, jer nakon toga je izgubio tri gema. Ponovo je zakomplicirao drugi set, ali samo fiktivno, svatko tko je gledao susret, nije ni sumnjao tko će biti pobjednik.
Čak je i publika koncem prvog seta izgubila onaj početni entuzijazam, prebacila se u mod kurtoaznog pljeskanja u kojem je odvegetirala do kraja susreta. Kao da svjedoče gruzijsko-moldavskom finalu u kuglanju na ledu kojem, po nekoj višoj dužnosti, moraju nazočiti. No, moramo ih razumijeti, rezultatskog uzbuđenja nisu ni imali prilike doživjeti.

Tri od tri
Što se nas novinara tiče, već smo naoštrili zlo pero kritike, spremili se sasuti paljbu po Ančićevom taktičkom pristupu, načinu na koji se ponašao u izmjenama s jednim od najboljih udarača današnjeg tenisa, premaloj sklonosti miksanju igre, izlascima na mrežu...
A onda smo posvjedočili dubokom, izvrsno izvedenom Marijevom sliceu na osnovnu liniju. Čilić ga je kao da priča dječju priču, forhendom pretvorio u winner uzduž linije! Statistika izlazaka na mrežu (ponavljamo, Ančić 0/10, prijem) dokrajčila nam je zamišljenu koncepciju.

Jer, što god Mario danas napravio ne bi pomoglo. Dečko s druge strane mreže izgubio je samo jednom ove godine, samo jednom, u jedinom susretu u kojemu nije bio najbolji kada je bilo najvažnije. Naučio je lekciju i u presudnim trenucima (dakle, u prva četiri gema meča) izravnim poenima otklonio svaku pomisao splitskog tenisača o četvrtoj tituli u karijeri.
Umjesto toga, on je uzeo treću, treću iz tri pokušaja!

- Odigrao sam najbolji meč na turniru!

Jesi, Marine, jesi, iako si još prije dva dana govorio da ne osjećaš loptu. Bio si najbolji u najvažnijem trenutku, tako to rade najveći. I oni koji to tek trebaju postati...