a gledatelji su uživo mogli vidjeti igrače koje nemaju tolike prilike gledati na tv ekranima. Iako je izgubio, i to prilično teško podnošljivo, propustivši hrpu prilika da zakomplicira makar drugi set finala, Olivier Rochus razvukao je osmijeh na licu prilikom svečanosti dodjele nagrada. Nitko od Olija tada nije tražio da izgovori riječi koje je izgovorio:

- Brat mi je pričao o ovom turniru, koliko je ugodan i poseban i mogu reći da je stvarno bio u pravu!

Zagreb challenger zaista je jedan od 'drukčijih' turnira u kalendaru, mnogo je razloga zašto…

Atmosfera… Svi sudionici, gledatelji, suci i igrači, ozračje na i oko turnira opisat će odličnim. Neki su otišli čak toliko daleko pa ustvdili da je riječ o turniru za opuštanje, što su na Player's Partyu zorno i pokazali. Iako se na Zagreb Open dolazi zbog tenisa, mnogi ga pretpostavljaju drugim turnirima i zbog tretmana kojeg će tijekom cijelog tjedna biti gotovo pa bogovski. Tenisači odsjedaju smješteni u vrhunskom hotelu, s njima se postupa kao sa vrhunskim zvijezdama, organizirano im je sve što treba, a sve to ne postoji uvijek na ostalim challengerima…

Priče… U novinarskim krugovima Horvatov challenger već dugo kotira vrlo visoko, posjetit će ga velika većina teniskih kroničara znajući koliko je zanimljivh storija ponudio tijekom svog četrnaestgodišnjeg postojanja. Ovdje su nastupala i neka nezaboravna imena, poput Gorana Ivaniševića kada mu challengeri i nisu bili baš neki prioritet, ili Ivana Ljubičića koji je i jedini Hrvat s rezulatom boljim od četvrtfinala… Ali, oni su naši dečki, pa je bilo i logično očekivati da se nekoliko puta pojave i na Mladosti…

No, zauvijek ćemo pamtiti tipove poput Daniela Elsnera, Ilije Bozoljca… I još mnoštva osobenjaka kojima njihov razred tenisa obiluje. Neki su ogromni talenti koji su u životu prepoznali previše razloga za odvlačenje pažnje i shvatili da sa svojim sposobnostima mogu biti istovremeno na relativno visokom nivou da bi mogli živjeti, a opet se i dobro zabavljati.. Challenger, zapravo, upravo obiluje pričama poput ovih…

Kvaliteta… Na Mladosti kvalitetnog tenisa nije nikada nedostajalo. Prije dvije godine osvojio ga je Janko Tipsarević, a u polufinalu je izbacio Gaela Monfilsa. Već tada je Francuz bio jedna od zvijezda svjetskog tenisa, a danas je član top 10. Tipsarević ima mnoštvo velikih skalpova u karijeri, ali zašto isticati samo njih? Kvaliteta tenis svake godine na zavidnoj je razini, ali ove je stvarno ponekad bila impresivna. Posebno ćemo pamtiti susrete Dabul-Brzezicki i Bozoljac-Devilder. I sve (osim prvog i posljednjeg) u kojima je igrao Olivier Rochus…

Bliskost…  Glavna tribina nije velika, uglavnom nije ni popunjena, ali u tome se krije i jedna posebna draž – blizina gledatelja igračima. I ne samo fizički. Nekoliko njih za vrijeme svojih mečeva održavalo je komunikaciju s rijetkom publikom, kao da im na taj način želi zahvaliti što su ih došli sa zanimanjem pogledati. A interesa zaista nije nedostajalo. Zagrebačka teniska publika znalačka je i nagradit će svaki potez s vicom, bez obzira stajao na terenu prvi nositelj ili kvalifikant.
Uostalom, igrači će svoj susret napuštati gurajući se između gledatelja koji hrle prema izlazu, jer nemaju nikakav poseban tunel do svlačionice. Samo zdravoseljačka gurancija s onima koji su vas za vrijeme meča možda i malo previše iznervirali. Što nas dovodi do sljedeće točke:

Kladionica... Kad smo već kod gledatelja, nikako se ne smije izbjeći ni ova tema. Znamo svi koliko je u Hrvatskoj rašireno klađenje i da je riječ o vrlo ozbiljnom sociološko-ekonomskom problemu. Na Zagreb Openu se, naravno, znatan broj posjetitelja pojavljuje ponajviše zbog svojih oklada. Oni vole tenis, ali više od svega vole pogoditi svoj tip dana. Kada se stvari ne razvijaju kako treba, postaju neumjesni, jedva se suzdržavajući od pretvaranja svojih 12-mjesečnih fantazija o 'lemanju' omraženog igrača u – djelo!

Igrači ovu komponentu vrlo brzo prepoznaju, a legendarnom će postati Veićeva komunikacija s jednim od takvih gledatelja koji je tijekom njegova susreta s Dabulom malo preagresivno navijao za Tonijeve pogreške:

- Izgubit ćeš kuću! - poručio mu je tada sedmi hrvatski tenisač i pošteno nasmijao ugodno popunjene tribine.

Ljepota… Cijeli kompleks na Mladosti simpatičnog je izgleda, a posebno je oku ugodan uski, visokim borovima ograđen put prema ulazu. I naravno, kao i na Indoorsu, veliku zaslugu za odličan imidž turnira nose njegove – hostese. Ne znaš koja je zamamnija…


Ima turnir i svojih mana. Recimo, vrane koje nikada ne odustaju, a toliko su glasne da su s vremenom postale i zaštitnim znakom Zagreb Opena. Ili leteća topola zbog koje je Marcos Daniel u prvome kolu protiv Mektića bio nekoliko stepenica na ljestvici samokontrole udaljen od trenutka zbog kojeg bi mu osvojena titula ostala stvarnom tek u alternativnom svemiru!

Neki će sve dobre strane interpretirati na svoj način i predstaviti ih kao lošiji dio vrlo specifičnog turnira, ali ljudi su različiti. Ono što je najvažnije jest da će to mišljejne moći i izraziti, možda čak izravno i Branimiru Horvatu. Direktoru koji je uvijek negdje tamo, na turniru koji nam je baš po mjeri. Dovoljno jak za dobar tenis, dostatno slab da ga prate samo oni koji  na tenis ne dolaze samo zbog šminke…