Poslije još jednog uzaludnog truda, od sljedećeg ponedjeljka četvrti igrač svijeta sigurno se utapa u poplavi vrlo frustrirajućih osjećaja. Ponovo je odigrao na samom vrhuncu svojih fizičkih i inih sposobnosti, dvaput oduzimao Rafi servis za prvi set, držao egal do polovice drugog... ali opet nije bio ni blizu!

Iako je u Monte Carlu taktički odigrao bolje, s više rotacije i visokih lopti po bekendu, ne bi si trebao Novak mnogo toga predbaciti. Odlično je koristio brze uvjete i uglavnom previše pasivnu igru Nadala koji je većim dijelom susreta uporno igrao protivniku po bekendu i omogućavao mu nagle promjene ritma niskim i jakim napadima s te strane po svojoj prednjoj...
Rafa nije bio na najvišoj razini taktički, a nije ni igrao onako kako je najavljivao: napadački. Tek je u najvažnijim trenucima bio takav, onda kada je u izjednačenoj situaciji trebao spašavati break prilike ili potezati u tie breaku prvog seta...



Zastrašujuće zvuči, ali u njemu postoji još mnogo rezervi, već drugi put zaredom ostavio je dojam kao da je igrao koliko mu je trebalo. Kao da Novaku i ostaku svijeta poručuje: 'Zar je to sve što imate?'

Izgleda da je tako, iako se još uvijek nadamo Murrayu. Trenutno je to jedini momak koji može jednako dugo trčati, ono što će Đokoviću - izgleda - uvijek nedostajati. Njegov problem čak nije ni strpljenje, jer u posljednja dva pokušaja ostavio je dojam čovjeka koji je spreman na svakakve kompromise za najvrijedniju pobjedu svijeta sporta s kraja desetljeća...

Zato unatoč veličanstvenim teniskim predstavama na posljednja dva finala Masters 1000 turnira, u budućnost Đokovićevih i Nadalovih zemljaških okršaja gledamo sa skepsom, većom nego prije dva tjedna. I u tome je sva ironija novog teniskog poretka kojemu predsjeda 23-godišnji klinac koji je tek počeo ozbiljno naganjati rekorde...


Živih komentara susreta prisjetite se ovdje.