Dva i pol mjeseca nakon Indoorsa ni najskloniji mu kritičari ne mogu pronaći dovoljno razloga za zadovoljstvo. Marin je trebao napraviti više...
Ali, nije! Zašto? Mnogo je razloga: nezgodni protivnici (Monaco je odigrao izvanredno), podloga (Monte Carlo, Rim), no ponajveći jest Čilić sam. Pretenciozno? Za one koji se plaše i vlastite sjene vjerojatno jest, malo pretjerano...

Njima su i treća kola Masters 1000 turnira dobri rezultati, a igrači poput Ferrera, Robreda i Monaca barem jednako kvalitetni kao i najbolji hrvatski tenisač. I vjerojatno su u pravu...

Međutim, popriličan je broj oniih koji od 'međugorskog bisera' očekuju ipak malo više. Murrayev jučerašnji krvnik pokazao je zašto je pobijedio jednog od četiri najbolja tenisača na svijetu: jednom od boljih reternera Toura nije pružio niti jednu jedinu break priliku! Znate li kada se to Čiliću posljednji put dogodilo? Ne znamo ni mi...

Da, Monaco je odigrao veličanstven susret, ali nije on kriv zbog toga što je tijekom tri četvrtine meča protivnik previše očekivao od svojeg (uz servis) najjačeg oružja. Forhenda. Nakon prvog seta imao je dvadeset, nekoliko gemova kasnije već i trideset neprisiljenih pogrešaka.
Raznovrsnost - nula bodova...

Juan je servirao izvanredno, sa ubačenih 80 posto prvog onako jakog, preciznog i rotiranog servisa dobio je ogromnu manevarsku prednost za daljnji tijek poena... ali, nemojmo se zavaravati, tenis je sport za (uglavnom) dvije osobe u kojoj vaša izvedba uvelike ovisi i o izvedbi protivnika.

Nakon fantastičnog Čilićeva ulaza u sezonu utopili smo se u rijekama hvalospjeva na račun najnadarenijeg igrača kojeg je Hrvatska imala nakon Gorana, a možda i uopće. Ali, taj će momak imati vraški težak posao na putu prema društvu kojemu po mogućnostima nedvojbeno pripada ne počne li činiti značajne taktičke zaokrete u igri...

Veselili smo se kada smo saznali da je Bob Brett ovoga tjedna s Čilkanom u Rimu. Kao da je taj veliki svjetski stručnjak poslušao nedavne vapaje s ovog portala. No, lice mu je danas bilo zasićeno zabrinutošću, a mi se nadamo da je u tim trenucima jedan od najboljih teniskih trenera imao odgovor na nekoliko važnih pitanja...
Mi si utvaramo da jesmo.

Zašto je Monaco tako dobro koristio prednost svojeg početnog udarca, manevrirajući protivnikom u daljnjem tijeku poena kako je želio? Tenis na zemlji je specifičan, gotovo pa sasvim drugi sport od onoga na vrlo brzim podlogama. Servis je ovdje koristi više kao taktičko oružje, nego za besplatno uzimanje poena (iako nas Čilić demantira, ali on je iznimka koja potvrđuje pravilo - većinu od 7 spašenih break lopti u drugom setu izvukao je baš svojim najvećim oružjem)...

Nažalost, Čilić nije dovoljno dobro reagirao na učestale dijagonalne servise Argentinca kojima se služio za otvaranje terena. Da, bili teško uhvatljivi i iznimno neugodni za vraćanje, ali Marin svejedno nije odustajao od prilično agresivnog tretiranja takvog servisa. Mišljenja smo da bi se mnogo bolje proveo da je pokušao 'zatvoriti' teren ponekom paralelom nakon takvog wide servisa...

O pretjerano napadačkom tenisu nećemo trošiti previše riječi. U prvom setu izgledalo je to mnogo lošije nego u drugom kada je omjer neprisiljenih pogrešaka i izravnih poena bio na relativno zadovoljavajućoj razini. No, za pobjedu protiv Monaca trebalo je 'nešto više'...

Dva mjeseca nakon Indoorsa, gdje je 'Čilić u top 10' do polovice godine izgledalo kao izvrsna oklada - nismo zadovoljni razvojom situacije. I baš nas briga, neka se ljuti tko se želi, neka nas smatraju piskaralima kojima nikad ništa nije po volji.

Na tri velika turnira nije napravio gotovo ništa, a gubio je u susretima kojima ni sam nije bio zadovoljan. Danas je opet zakucao reket, galamio na sebe, a u trenutku kada je forhend zabio u donji dio mreže izgubivši drugi servis u susretu - djelovao je i prilično okrenjenog samopouzdanja.

Zemlja nije njegov dio godine, ali u prilično brzom Rimu mogao je nametnuti svoj stil igre više nego inače. Nije uspio zbog nedovoljno izoštrenih nišanskih sprava. Nažalost, one su na toj razini već prilično dugo, a ono što nije dobro jest - Marin još uvijek ne traži rezervna rješenja.
Čekamo pomake, ali ne primjećujemo ih. Valjda će se uskoro dogoditi, jer zbog prilike kakva mu se ukazala mogao bi dugo žaliti.

Naime, neki su igrači čekali pola karijere da bi zakoračili u top 10, dok je neki nikada nisu ni dobili. Iako su bili dovoljno dobri.
Marin je još uvijek čvrsto drži u rukama i nadamo se da je neće ispustiti... Ovisi o njemu. I Brettu...

Tekstualnih komentara susreta prisjetite se na sljedećem linku .