ne možemo shvatiti. Zamislite kako je tek onda Amerima...

- Razočaravajuće, ali ne i iznenađujuće - objašnjavao nam je Patrick McEnroe.

Situacija s bijelim sportom u najvažnijoj državi na svijetu nije takva odnedavno. Problemi s gledanosti i televizijskom pokrivenosti sežu unatrag nekoliko godina, recimo negdje na kraj prve polovice ovog desetljeća. Što se točno dogodilo, koji su osnovni razlozi zaokreta u praćenosti, teško je šturo pobrojati, ali ima ih nekoliko osnovnih.

Amerikanci i njihovi mediji uvijek su voljeli brze, protočne događaje u kojima se točno zna gdje se i u kojoj količini može računati na - reklame. Pogledajte, primjerice, na što liče NFL i NBA. Normalan sportski zaljubljenik vrlo brzo izgubi volju za praćenjem utakmice, ponekad čak i zaboravi. Desetak minuta 'commercial breaka' dovoljno je dobar razlog što su se gledatelji masovno počeli okretati sveučilišnom sportu, gdje su reklame jednostavno - zabranjene.

No, komercijalni aspekt nije jedini, čak ni najvažniji razlog slabog tretmana kojega ima tenis u SAD-u. U državu koja je unazad jednog i pol stoljeća bila na čelu svake tehnološke i ine revolucije kasnije proširene po svijetu. Najviše novotarija vezanih uz spektakularnu formulu 'kruha i igara' proizašlo je upravo iz Amerike, baš kao što je njihova (pseudo)kultura u rekordnom roku putem filmova i TV serija pokorila cijeli svijet. Najbolji primjer jest urlikanje "Ju es ej" cijele dvorane na Olimpijskim igrama u Pekingu prošle godine...

I kako to već bude u konzumerskoj kulturi koja se nalazi u svojoj najvećoj konceptualno-duhovnoj krizi, ljudi su danas poprilično zbunjeni. Zapravo, ni sami ne znaju što žele, a ekstremno brzo zasićuju se novim proizvodima, robama i uslugama. Tenis im, u takvom rasporedu snaga, stari, dosadni, nepredvidivi tenis, ne može biti interesantan.

Nisu ga se odrekli, ali su ga ponešto modificirali. Izgradili su natjecanje koje smatraju, u imperijalistički dosljednom tonu, svjetskim prvenstvom (kao i u ostalim sportovima). Agassi, Sampras, Courier, Clijsters i mnoge druge zvijezde okreću se njihovom specifikumu, okupljenom u Championship Touru odnosno nekakvom pandanu ATP Toura. Egzibicijskog profila. Zasad...

Nadalje, od tenisa na pijesku učinili su televizijski spektakl, događaj koji je višestruko praćeniji od europskih i ostalih teniskih turnira. Jedina televizija kojoj je koliko-toliko stalo do tenisa jest ESPN koja ionako prijenose, kada ih ima, prebacuje na manje važne programe.
Nerijetko se događa da i važniji američki turnir nemaju TV praćenost.

Zašto je tomu tako? Sponzori su početkom  ovog tisućljela počeli napuštati naš omiljeni sport, a gdje bi se to moglo više osjetiti nego u Sjedinjenim Državama, središtu svjetske sportsko-komercijalne industrije?

- Stvar je i u rasporedu igranja, sve važnijim ekonomskim faktorima, tako da u domovini više ne dobijamo dovoljno prostora, onoliko koliko ga trebamo. To je vrlo razočaravajuća situacija, ali zbog nje se naši igrači ne trude slabije u nastupima za reprezentaciju, to vam garantiram! - objašnjava McEnroe.

Jedini koji ovih godina može privući dovoljnu marketinšku pozornost jest povratnik u svjetski top 5, Andy Roddick, finalist Wimbledona. S njime bi se i u Poreču vjerojatno pojavilo barem dvadesetak novinara.

- Andy je donio lošu odluku za nas, ali dobru za sebe. Slali smo si sms-ove tijekom posljednjih dana Wimbledona, tako da sam bio upoznat sa situacijom, ali sigurno mu je bilo žao kada se probudio u petak. Znate, ljudi premalo cijene trud koji je Roddick svih ovih godina ulagao za našu momčad. Uvijek je imao jednako dobar pristup, i u Austriji i u Slovačkoj i Belgiji! Mislim da nije dobio dovoljno priznanja za taj trud.

McEnroe je došao na svoje. Uz samo tri Amerikanca u press centru Žatike, od kojih nijedan nije predstavljao američke medije, nije očekivao da će pet minuta pričati o ovoj temi. Za Hrvatsku ona je samo naoko od sporedne važnosti, ali razmislimo još jednom. Obrazac je toliko sličan, tenisa se odriče sve više zemalja iz sve glupljih razloga. Uostalom, jedna smo od filijala SAD-a, kulturoloških kolonija koja od američkog modela prepisuje sve što valja i što ne valja.

U cijeloj toj nekritičnoj prepisivačini, plašim se da smo - kao i Amerikanci - već pomalo zaboravili na najvažniji zasad moderne, američke demokracije. Raznolikost i mogućnost njena uživanja...